Osnovna škola Ksavera Šandora Đalskog Donja Zelina

Majka je najljepša riječ u našem rječniku, naša najdraža misao. Majčinu ljepotu opjevali su pjesnici, oslikali slikari.

Majčin je lik duboko u srcu svakog djeteta koje pamti njene riječi jer je zahvaljujući njenoj pomoći naučilo govoriti, učinilo prve korake. Majka svaki dan pomaže djetetu u odrastanju i učenju. Dok je dijete još malo priča mu priče, igra se s njim, a kad postane đak pomaže mu da lakše nauči svaki predmet, ponavlja s njim gradivo i pregledava je li točno i uredno napisao zadaću. Majčine oči s ljubavlju prate dijete pri svakom dolasku i odlasku kući.

Majčine ruke brižno i marljivo čine sve da dijete bude čisto i uredno, s puno strpljenja i ljubavi svakodnevno uređuju dom, pripremaju mu obrok da bude zdravo i otporno.

Majčin lik krasi dobrota, toplina i radost. Majka zrači vedrinom koju svakodnevno unosi u svoj dom. Stoga i pjesnik pamti dragi lik majke dok tka u dugoj zimskoj noći, iako je već umorna, premda je kasno ona još bdi. Sve je tiho i tamno, svjetlost lampe je obasjava, a njene oči sjaje u hladnoći zimske noći.

Kao što anđeli s neba tiho spuštaju snježne zvjezdice, tako je plemenit majčin lik. I kad majke više nema, pjesniku se čini da je negdje u njegovoj blizini pa tiho piše pjesme u sobi, nečujno korača po sagu da uzme knjigu, a onda se sjeti da sve to samo zamišlja. To je sjećanje na majku izraženo u Tadijanovićevoj i Cesarićevoj osobnoj lirici. I Jesenjin je u „Pismu majci“ izrazio njene brižne misli, strepnju i onda kad joj je sin već odrastao, a otišao je u svijet. I tada je majka u mislima s njim, stoga je pjesnik stihovima tješi  da će se vratiti u stari dom u proljeće, kad vrt procvjeta da usreći majčino usamljeno srce.

Na umjetničkoj slici slikar ističe majčinu duhovnu ljepotu, a glazbenik u pjesmi zvonak glas koji žubori pjesmu majčinske ljubavi.

Piše: Nada Slišković