preskoči na sadržaj
Literarni kutić

Pismo jedne osmašice

Poštovana ravnateljice!

 

   U ovu školu idem već skoro osam godina i uskoro odlazim iz nje. U početku školovanja bilo me je strah Vas i učitelja u školi, ali tijekom svih ovih godina shvatila sam da Vi uopće niste strašni. Iz svih priredbi u našoj školi vidi se da u Vama još uvijek živi duh djeteta. Vi ste strogi, ali pravedni. Volite se zabavljati, ali u granicama. Jedne godine u školi smo imali Dan otvorenih vrata i to je bio pun pogodak. I djeca i roditelji su se dobro zabavili, a nadam se i Vi. Prošle godine isto je bila jako lijepa priredba za kraj školske godine.

   Vi jako dobro radite svoj posao i nadam se da ćete još dugo biti ravnateljica u ovoj školi. Puno ste toga učinili kako biste promijenili ovu školu nabolje i uspjeli ste u tome. Škola izvana izgleda prelijepo, imamo i prekrasan vrt, a iznutra je također uređena. Još bih neke stvari promijenila, ali vjerujem da i to imate u planu. U ovo vrijeme velike krize Vi ste uspjeli napraviti puno toga. Skupili smo novac za puno bolesne i siromašne djece u ovoj školi, zato mislim da ste Vi najbolja ravnateljica koju možemo poželjeti.

   Kada nam je profesorica hrvatskog rekla da trebamo napisati pismo, ja sam dugo razmišljala kome da pišem, a onda sam odlučila napisati pismo Vama. Zato Vam ovim pismom zahvaljujem za ovih predivnih osam godina.

 

Hvala Vam!

 

Srdačan pozdrav!

 

Margareta Dropučić, 8. a

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 25. 6. 2014. 11:45

Majčin dan

Sunce u mojoj duši

                                                                       

    Ja sam sretna kada sam u prirodi. Priroda me opušta i ispunjava moje srce. Volim ići u prirodu i opustiti se. Kada u proljeće gledam propupale voćke koje me smiruju, mislim u sebi kako je priroda zapravo raj na zemlji. Predivna je i jako lijepa.  Dok sunce zasja i grije me svojim toplim zrakama, osjećam se kao kraljica. Tada čak i ružni kukci postaju ljepši. Kada vidim da netko muči životinje ili zgazi kukca, u mom srcu se stvori kišni oblak koji potiče tugu, ali i ljutnju. Tada se pitam: „Kakav je to čovjek koji može zgaziti i mučiti živo biće?“ Svejedno kakva je životinja, ružna ili lijepa, nikada je ne bih mučila. Ona je isto živo biće kao i mi. Kako bi nama bilo da nas netko zgazi ili muči? To bi bilo grozno!

  Za kraj, malo ljepše i vedrije misli. Priroda je majka svih nas, zato poručujem svim ljudima da je paze, čuvaju i da budu bolji prema životinjama, kako bi živjeli u ljepšem zajedništvu i boljem svijetu.

 

Larisa Čoh, 4.a      

 

Majčin zagrljaj  

 

  Kada te netko zagrli, to je najbolji osjećaj na svijetu. Posebno ako te zagrli tvoja majka.

  Majčin zagrljaj je topao i nježan. Često pomaže u tuzi i sreći, ljubavi i nesreći. Majka je lijek za sve. Mene majka svaki dan zagrli. Jednom sam slomio ruku. Mama me tješila i zagrlila me. Rekla je: „Sve će biti u redu.“ I tako je bilo. Nema majke koja neće tješiti i zagrliti svoje dijete, bilo ono visoko ili nisko, debelo ili mršavo, veliko ili malo. Majka je tu da sve učini za svoje dijete. Kad te majka zagrli, osjećaš se veličanstveno, veselo i sretno.

  Sretan sam da većina djece ima roditelje, a posebno majku koja ih iz dana u dan može grliti i nježno ljubiti u njihov rumeni obraz.

 

Darko Forgač, 4.a      

 

Majčin zagrljaj

 

  Majčin zagrljaj ispuni me najljepšim osjećajima. To je najsretniji trenutak koji mi se može dogoditi u životu.

  U majčinom zagrljaju osjećam se sigurno, veselo, raznježeno i utješeno. U majčinom zagrljaju nema ružnih i tmurnih misli, nego samo sreća i veselje. Kada se moja majka vrati s posla, prvo je zagrlim iz čista srca. Njezino i moje srce se spoje i nastaje veliki, najveći zagrljaj.

  Veselim se majčinom zagrljaju i nadam se da će se jednog dana i moja djeca veseliti mom.

 

Eva Litvić, 4.a

 

Majčin zagrljaj

 

  Toplina, ljubav, radost, mir, dobrota, sunce… Sve mi se te riječi motaju po glavi dok sam u majčinom zagrljaju. Obuzme me tolika radost, da i jedan okrutan čovjek može postati dobrodušni gospodin.

  Kada grlim svoju majku, njena meka crna kosa pada po mojim ramenima. Mazi me i miluje po glavi i uživa. Ja uvijek grlim svoju mamu. Svako dijete, bilo djevojčica ili dječak, mora imati dobar odnos s majkom.

  Ne znam kako je djeci koja nemaju majku, no vjerujte ne bih htjela to ni osjetiti. Volim svoju majku i sigurna sam da ona jako voli mene.

 

Marija Ćosić, 4.a

Radove je prikupila učiteljica Štefica Antolković.

                                           

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 14. 5. 2014. 19:21

Maštovite priče

Proljetna priča

 

Drin, drin! Zvonila je budilica. Otvorila sam oči i ugledala zeleni natpis: „Proljeće je“. Točno, bio je prvi dan proljeća i spremala se velika proslava na igralištu. Sve bi bilo savršeno da svako dijete nije trebalo donijeti proljetnicu za ulaznicu. Tako su odlučili organizatori svečanosti. Proljetnice su počele rasti, ali ne svugdje. Svoju proljetnicu-ulaznicu još nisam pronašla. Tražila sam je posvuda, po puteljku, na polju i brežuljku. I idući dan sam je odlučila potražiti. Bilo je lijepo, sunčano, imala sam vremena jer je proslava bila tek navečer. Šetala sam livadom i pored potoka, ali proljetnice nije bilo. Srela sam puno prijatelja. Mnogi nisu pronašli svoju proljetnicu. Samo su sretnici imali  ulaznicu za proslavu. Meni je ta priredba puno značila. Tamo će biti svi moji prijatelji. Otišla sam dalje potražiti svoju proljetnicu. Došla sam do obližnje šume. Iz nje je iznenada istrčalo malo lane. Ubrzo sam čula pucanj. Majku laneta ubili su lovci. Nisam znala što učiniti. Lane je bilo pitomo, ali uplašeno. Svečanost je trebala uskoro početi, a ja nisam imala proljetnicu. Nije mi to više bilo toliko važno jer sam odlučila pobrinuti se za lane. Odnijela sam ga na proslavu jer će odrasli odlučiti što treba učiniti. Kad su me ugledali, svi su bili iznenađeni, ali i ponosni. Lane smo smjestili u susjedovu staju gdje je imalo trave. Bila sam tužna jer nisam mogla na priredbu, ali odjednom sam pronašla proljetnicu iza kuće. Na proslavi je bilo savršeno. Lanetu smo ogradili veliku zelenu površinu. Tamo je bilo neko vrijeme dok nije odraslo, nazvali smo ga Bambi. Kasnije smo ga vratili u divljinu, u šumsku prirodu.

 

                                                  Iva Kavić, 6.b

 

Moj grad u 3009. godini

 

Šetala sam ulicom i ugledala park. Na vratima je pisalo: „Ne prilazi.“ Zagledala sam se u prelijepe ruže koje su mirisale na sreću. Zatim sam sjela na klupu i razmišljala. Što će biti u 3009. godini? I tako sam razmišljala neko vrijeme dok nisam zaspala na klupi okrunjena cvjetićima i osuta laticama ruže. Odjednom me u snu dotakne neki stvor i ja se probudim. Imao je velike crne oči i izgledao je neobično. Kleknuo je preda mnom preobrazivši se u zmaja. Podigao me s klupe pa sam poletjela nošena njegovim krilima. Letjeli smo do zemlje snova i doletjeli u prelijepi vrt. Tamo je stajala lijepa crnokosa djevojka njegujući cvijeće. „Dobar dan“, pozdravih je. Gledala me je očima princeze, a lice joj je bilo glatko kao svila. Nesigurno sam je pitala u kojoj se godini sve to događa, a ona mi je odgovorila: „U 3009.godini, naravno.“ Pitala sam je za ime, odgovorila je da se zove Lina. Predstavila sam joj se kao Melani. Pozvala me  u svoju kuću u kojoj je bilo mračno i strašno, sve dok nije upalila svjetla, drugačija od ovih danas. To su bili mali leteći tanjurići koji su u sebi imali sitne svjetiljčice poput krijesnica, nosili su stvari i služili ljudima. Pokazala mi je sobu u kojoj je plakala beba u košari. Upitala sam je zašto plače, a ona mi je odgovorila da je gladna. Objasnila mi je da se u daljini nalazi grad gdje žive bogati ljudi koji imaju sve, a njima ne daju ništa. Na strani Linine kuće živjeli su siromašni ljudi. Kad je po mene došao leteći stvor, odveo me kući. Po njemu sam poslala hranu i piće onim siromašnim ljudima. Zahvalili su mi se elektroničkim pismom.

 

Melanija Kavić, 6.b

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 13. 5. 2014. 14:12

Krajolik

Sunčano jutro

 

Sunce ugledaš čim se probudiš,

Zrakama obasjan jutrom sjajiš.

Jutro je vedro, toplo, sunčano,

Dok sja, zove te, nasmiješeno.

Budi cvijeće da otvori latice,

Posrebri potok da žubori jače.

Obasja šumu da se još više zeleni,

U sunčanom sjaju lastavica poleti.

 

Franciska Gashi, 6.a

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 13. 5. 2014. 14:11

Majčin lik

Pomažem majci

 

Svanuo je vedar dan kad me je sunce probudilo svojim toplim sunčanim zrakama. Razmišljala sam još o svome snu kad sam čula majčin glas. Ušla je u moju sobu i rekla mi: „Probudi se, moramo poći u kupovinu.“ Ustala sam i pripremila se za odlazak. Tata me pozdravio sa smiješkom i onda smo krenule. U trgovini smo kupile puno stvari za naš dom. Kad smo se vratile kući, pomagala sam majci pripremiti ručak i pospremiti kuću. Kasnije smo radile u vrtu, sadile sadnice, plijevile i zalijevale gredice. Nakon toga sve je u domu i dvorištu izgledalo ljepše pa sam bila ponosna što sam sudjelovala u kućanskim aktivnostima. Krajem dana osjetila sam umor jer sam ostala bez energije. Ipak, bila sam sretna jer mi je bilo drago što pomažem majci.

 

Melanija Kavić, 6.b

 

Mama

 

Ti si cvijetak proljetni,

Moja zvijezda u noći,

Moj mjesec što svijetli.

Uz tebe život je ljepši,

Pomažeš mi sretno rasti,

Spremna si za me sve učiniti.

Draga mama, sve si mi ti!

 

Matea Škrinjarić, 6.a

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 13. 5. 2014. 14:09

Pisanice

PISANICE

 

Pisanice male u košaru su moju stale,

Okrugle i šarene, čudesne i neobične.

Jedna je crvena, druga opet zelena,

Treća je narančasta, a četvrta žuta.

                         

Na stoliću u košarici jedna je kraj druge,

Pisanice su raznobojne, svi im se vesele.

Kada uskrsni zeko dođe, ispunit će želje,

A dječje srce bit će puno radosti i sreće.

 

Melanija Kavić, 6.b

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 12. 4. 2014. 09:46

Vatrogasci

  Razmišljajući o tome što znam o vatrogascima, što o njima pisati, nisam baš znala kako početi. Ipak, palo mi je na pamet ono što me podsjeća na njih. To su zapravo vesele i šaljive zgode koje ću vam kasnije u povjerenju ispričati. Sada, za početak, želim odati počast tim važnim, hrabrim i dostojanstvenim ljudima.

  Kada razmišljam o tome koja su zanimanja najplemenitija i najhumanija, vatrogastvo je svakako jedno od njih. Ne mogu ni zamisliti što bi bilo da ne postoje? Često i zaboravljamo na tako važne stvari u životu, ali kada se dogodi velika nevolja ili potreba, shvatimo njihovu važnost. Vatrogasci, osim što gase požare, spašavaju ljude, kuće i imovinu, često spašavaju i cijeli svijet. Pitate se kako? E, pa lijepo, ovako… U životu su najvažniji ljudi i njihov život, ali i priroda i životinje. Kao velika ljubiteljica životinja, posebno mi je drago kada vidim kako hrabri vatrogasci brinu i o tim malim bićima i trude se spasiti svaki život, pa čak i njihov. Kada se vatrogasci penju na visoko stablo da spase mačku koja se popela na previsoko stablo, to puno govori o njihovoj humanosti. Samo ljudi koji se bave tako velikim i važnim stvarima znaju cijeniti i onaj najmanji život. Svijet spašavaju tako da se brinu o njegovom očuvanju. Gaseći požare, spašavajući živote ljudi i šuma, oni pomažu da svijet opstane. Bez šuma ne bi bilo ni ljudi, ni životinja. Mislim da su oni jako sretni ljudi. Kada spašavaš živote, moraš biti istinski sretan! Zato mislim da i plemeniti ljudi zaslužuju naše duboko poštovanje i priznanja. Sada ću vam otkriti kako to vatrogasci mogu razveseliti ljude na mnoge neobične načine. Tako jednom davno, kada je moj djed bio dobrovoljni vatrogasac, pomagao je ugasiti požar u Tvornici čokolade Zvečevo u Požegi, kasno je došao kući i donio pune vreće raznih čokolada bez omota. Možete li zamisliti sreću djece kada su se ujutro probudila? Moj drugi djed redovito kupuje kobasice zvane „Vatrogasna zabava“, a i meni su jedne od najdražih.

  Svoje pisanje završila sam šaljivom stranom vatrogasnog života, jer su dio mojih obiteljskih priča. Vatrogasci su jako veseli ljudi koji se vole družiti i zabavljati. A tko ne bi bio radostan i ispunjen srećom obavljajući ovako važan posao za sve nas. Zato im želim puno sreće i veselja nakon napornoga i uspješno obavljenog posla. S vama, dragi vatrogasci, živimo ljepši i sigurniji život!

 

Larisa Čoh, 4.a

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 27. 3. 2014. 18:19

Priča o napolitankama

   Ivančica je pitala časnu sestru može li podijeliti djevojčicama Kraševe napolitanke. Časna je rekla da može, ali da svakoj smije dati samo jednu jer je to njima luksuz kakav si mi ne možemo zamisliti. Ako pojedu sve napolitanke odjednom, bit će sretne samo danas, a ako ih rasporede na više dana, bit će sretne danima.

   Tada je Ivančica izašla u dvorište i djevojčicama podijelila napolitanke. Nakon što je svaka pojela svoju jednu napolitanku, dvije djevojčice su došle k njoj i pokazivale da žele još. Ivančica je pogledala je li časna tamo, a kako nije bila, dala je svakoj još jednu da  vidi što će učiniti s njima. Ivančica se nastavila igrati s jednom djevojčicom, a te dvije djevojčice su nešto viknule i sve druge djevojčice okupile su se oko njih. Te dvije djevojčice počele su razdvajati napolitanke na slojeve i dijeliti ih djevojčicama. Jednoj je ostao samo jedan sloj, a pokraj nje su bile dvije njezine prijateljice. Ona je taj jedan sloj prepolovila i dala svakoj polovicu, a sama se nastavila igrati kao da se ništa nije dogodilo, iako je ostala bez napolitanke koju je tražila.

   Ivančica je bila zapanjena onim što je vidjela pa je otrčala do časne sestre, a pošto joj je sve ispričala, časna ju je gledala s čuđenjem. Rekla joj je da se nema čemu čuditi jer kad su gladni, gladuju svi zajedno, a kada nešto imaju, dijele sa svima. 

 

Monika Zmiša, 8. b

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 27. 3. 2014. 18:15

Raspjevano proljeće

Buđenje proljeća

 

   Proljeće se budi pa govori zimi: „Doviđenja i sretan put, ja sada nastupam.“ Otišlo je u vrt te je šaptalo cvijeću kao svojoj djeci: „Budite se i otvorite svoje prekrasne glavice.“ Proljeće je puno šarenih boja kao zlatni kristal zemlje. Otišlo je buditi sunce kojem kaže: „Brzo nam donesi svjetlosti i topline.“ Sunce je rasprostrlo svoje tople zrake i brzo krenulo na posao. Dok je ugrijavalo zemlju, putem je naišlo na travu i povikalo: „Zakasnila si, probudi se, porasti, zazeleni se!“ Stigla je noć. Proljeće je otišlo spavati te se pripremilo za idući još ljepši i sunčaniji dan.

Barbara Grlić, 4.a

 

Raspjevano proljeće

 

   Kada stigne proljeće, ono kao ptica cvrkuće i ptičjom pjesmom usreći svakoga koga sretne. Ulaskom u vrt sretne zimu: „Doviđenja i sretan put! Vidimo se na godinu!“ Veselo krene prema nježnim ljubičicama pa im tiho šapne kao majka djetetu: „Probudite se. Pokažite svoje ljubičaste latice.“ Ljubičice mu doviknu:“Dobro jutro, majčice!“ Jaglaci požute kao sunce u ljeto. Tako proljeće redom budi cvijeće i govori: „Izađite i veselite se! Pokažite svoje prekrasne latice!“ Dok ih toplo sunce grije i nježno im se smije, ptičji cvrkut posvuda odjekuje: „Stiglo je proljeće!“

Marija Ćosić, 4.a

 

Proljeće u prirodi

 

   Stiglo je proljeće. To znači da se priroda budi. Malene proljetnice jedva su čekale da pokažu svoje nježne glavice, bijele, žute i ljubičaste. Njima se vesele marljive pčele koje kao mali avioni  zuje oko njih. Proljeće još mora probuditi životinje i dojaviti im da je zima otišla. Treba svojim suncem obasjati i voćke koje su počele pupati. Posjetit će ljude, šume i polja. Zatim će se igrati s vjetrićem, juriti poljem i širiti cvjetni miris. Tako će ono obavljati svoje dužnosti svaki dan vladavine u prirodi. Pozdravit će zimu i poželjeti joj sretan put!

Fran Lisičak, 4.a  

 

Proljetna radost

 

   Proljeće je godišnje doba kao i ljeto, jesen i zima. Svako od njih čeka devet mjeseci da počne raditi svoj posao. A kada dođe proljeće, pozdravi svoju prijateljicu zimu i kaže joj: „Nemoj biti tužna, vratit ću se za devet mjeseci i obradovati djecu širom svijeta.“ Tada proljeće nastavi svoj posao. Probudi travu da se zazeleni i malene grančice voćki u voćnjaku da propupaju. Zatim ode do sunca i kaže mu neka jače zagrije zemlju. Tu toplinu osjetit će ptice selice i vratiti se u naše krajeve. Sunčevu toplinu ne osjećaju samo ptice, nego i žuti jaglaci kao i ostale proljetnice koje ne mogu dočekati da se probude. Tada proljeće odlazi do šumskih životinja koje spavaju zimski san te im priopći da se vratilo u novom ruhu. Dok je proljeće sve to učinilo, tri mjeseca su prošla. Vrijeme je da  se ode odmoriti za ljetne, jesenske i zimske praznike. No prije toga mora pozdraviti sunce, svog najboljeg prijatelja. Kad se pozdrave, radosno proljeće ponosno odlazi gledajući što je sve ove godine učinilo.

Eva Litvić, 4.a

 

Cvjetna haljina proljeća

 

   Proljeće je nježno i mirisno poput ljubičice. Kada proljeće doputuje, prvo ode probuditi proljetnice. Nježno ih probudi kao kada majka budi svoju djecu. Zatim umije travu kao da umiva nježno lice. Onda otrči do voćaka i usklikne: „Hej, voćkice moje lijepe, došlo je vrijeme da propupate!“ Zatim krene do sunca i zamoli da baci tople zrake na cvijeće. Potražilo je proljeće i prijatelja vjetra da osvježi cvjetove. Proljeće uvijek krasi nježna cvjetna haljina. Negdje na početku svoga puta sretne zimu pa joj kaže: „Vrijeme je, zimo, da odeš jer ja sada vladam.“ Proljeće nikada ne bi dopustilo da netko uništi njegovo cvjetno carstvo.

Sara Inge Zlatarič, 4.a

 

Proljeće, najdraže godišnje doba

 

   Danas ću vam pisati o proljeću, mom najdražem godišnjem dobu.

   Proljeće se budi poput malog djeteta. Probudi svoje proljetnice  kao nježna majka svoje dijete. Svakoga jutra sretnem proljeće na ulici koje miriše na proljetnice i čije se boje prelijevaju obasjane sunčanim zrakama. Proljeće dolazi u park i gleda zimu kako odlazi opraštajući se od nje riječima: „Sretan ti put, zimo! Odmori se i uživaj!“ Tako je zimi reklo nježno i veselo proljeće. Zima odlazi polako poput pahuljica, leti na sve strane i prisjeća se starih dana. Proljeće se pojavilo i na Marijinom dvorištu. Bolesnu djevojčicu Mariju izliječilo je proljeće koje je u Marijino dvorište doletjelo kao brižna majka, da joj pomogne.  

   Volimo proljeće zbog veselih i šarenih boja, jer najavljuje lijepe, tople i sunčane dane.

Tea Domotrović, 4.a

 

Proljetnice

 

   Rano proljeće lijepo je zbog proljetnica. Sunce se probudilo i počelo sve jače grijati zemlju svojim zrakama. Budi proljetnice kojima šapuće: „Hajde, malene, ustanite i pokažite svoje latice!“ Livade izgledaju kao dječji sagovi po kojima djeca vole šarati raznim bojicama. Voćke se dive jedan drugoj kako imaju prekrasne šarene haljine. Ptice pjevaju svoje najljepše proljetne pjesmice i pozivaju ljude da izađu iz svojih kuća. Lastavice nam nose toplinu i pozdrave s dalekog juga. Mačke su u dvorištu i vani jer više nema zime.

   Proljeće je najljepše godišnje doba jer se budi zima i raznobojne proljetnice na livadama i šumskim čistinama. 

Magdalena Kure, 4.a

Radove je prikupila učiteljica Štefica Antolković.

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 24. 3. 2014. 09:03

Rano proljeće

Visibabe bele kak sneg

 

Visibabe bele kak sneg

Zabelile su zeleni breg.

Zabelile su šumske steze,

Ulepšale proletne sličice.

 

Visibabe se beliju kak sneg,

Satkale su beli cvetni vez.

Same se beli oblaček tak beli,

V zeleni travi su proletni sni.

Iva Kavić, 6.b

                                     

Proljeće

 

Proljeće prirodu zazeleni,

Budi sreću i radost u meni.

 

Volimo ga zbog svježine,

Cvjetovi su nježne boje.

 

Ono mi daje tračak nade

Da vidim srne mlade.

 

U proljeće se vrate lastavice,

A na polju su dugonoge rode.

Iva Kavić, 6.b

 

Budi se proljeće

 

Šafrani su nikli u mladoj šumi,

Kao mozaik, bijeli i ljubičasti.

Šumski sag je šaren od cvijeća,

Potok je bistar i čist kao suza.

Cvjetaju sitne bijele tratinčice,

Proljeće je radosno poput bajke.

Ivana Sabolić, 5.a

 

Prvi proljetni dani     

 

  Prvi proljetni dani obično su sunčani i lijepi. U proljeće dani postaju duži, drveće je propupalo, a voćke su procvale te odjenule svoje bijele i ružičaste haljine.  Šuma se zazelenjela i krošnje su postale bujnije ukrašene zelenim listićima. U šumi su nikle rane proljetnice, visibabe, jaglaci i šafrani pa cijela šuma odiše proljećem.

  Svakim danom vrijeme je sve ljepše, a proljetna kiša prirodu još jače zazeleni. Kad s brijega zapuše proljetni vjetar, zatrepere zelene breze. Kako su na livadi nikle proljetnice, pčele i bumbari kreću u radnu akciju skupljanja meda. Ponovo se sadi cvijeće i povrće u vrtovima. Djeca se igraju na livadama, brjegovima i u parkovima. Sve se to događa u proljeće, a ono nam se smiješi i zeleni iz daljine.

 

Matea Škrinjarić, 6.a 

 

 

Rano proljeće

                                 

Sve počinje 21.ožujka,

Kada nestane zima.

Sunce razgrne oblake,

Baci svoje tople zrake

Pa se zemlja opet ugrije.

Tada niknu proljetnice,

Visibabe, jaglaci i šafrani,

Šarene se šumski proplanci.

                                                                                

Francika Gashi, 6.a

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 18. 3. 2014. 19:41

Proljeće

 

PROLJEĆE

 

Kad je truba zatrubila,

visibaba je glavu podigla,

cvijeće je procvjetalo

i proljeće je doletjelo.

 

Sunce se uzdiglo visoko

i grije sve okolo.

Ustanite svi – proljeće je tu!

Matea Poldrugač, 3.c

 

PROLJEĆE

 

Evo odlazi zima,

a dolazi nam toplija klima.

 

Vrijeme je toplije,

a u prirodi sve veselije.

 

Ima puno mirisnog cvijeća,

drveća su sve veća i veća.

 

Životinje dobivaju mlade,

laste s juga nova gnijezda grade.

 

Možeš li imati većih želja

od proljeća, radosti i veselja.

Antonija Perić, 3.c

 

PROLJEĆE

 

Pčele cvijeće oblijeću,

svi se vesele proljeću.

Jaglaci, šafrani, ciklame,

vrapčići pjevaju s grane.

Kroz šumu trči zečić,

a u daljini žubori potočić.

Timotej Filipović, 3.c

 

PROLJEĆE

 

Proljeće je prava slika umjetnika.

Sunce obasja travu, šareni se livada i snijeg sa kuća pada.

Proljeće je ljepota velikog života.

U proljeće biljke se bude i usrećuju ljude.

Proljeće je nota pjesme života.

Robert Sigurin, 3.c

 

RANO PROLJEĆE

 

Kad proljetnica budi proljeće,

ptica s juga lijeće,

sunce se smije,

nebo sve grije,

životinje se bude,

dobivaju mlade,

cvrčak cvrkuće,

vrabac skakuće.

Marija Prusac, 3.c

 

PROLJEĆE

 

Na livadi razigrana tratinčica,

na grani raspjevana ptičica.

 

Tratinčice razgovaraju na rosnoj travici,

a ptičice na mirisnoj grančici.

 

Po nebu šeću bijeli oblačići,

po potoku plivaju žuti pačići.

 

Zrake sunca se probijaju,

lišće i vjetar se dodiruju.

Ana Prusac, 3.c

 

PROLJEĆE

 

Sunce toplo grije,

priroda se budi,

proljeće je stiglo,

vesele se ljudi.

 

Zvončić je zasvirao,

lijepu pjesmu pjevao.

Jaglac žuti, visibaba bijela

pozvali su šafrana

što u grmu zijeva.

 

Medo se probudio, izašao van,

vjeverica viče svima: ,,Dobar dan!''

 

Na livadi šarenoj vesele se svi,

veliki i maleni.

Filip Sambol, 3.c

 

PROLJEĆE

 

Sunce jače grije

 i svuda cvate cvijeće,

ja sam jako sretan,

jer stiglo je proljeće.

 

Dani su duži,

a noći su kraće,

gotova je zima

i sada jadna plače.

 

Dok potočić veselo žubori,

sneni medo se budi,

na proljetne poslove

spremaju se ljudi.

 

Sve je puno života

i sve je kao u raju,

ja baš volim proljeće

u mojemu kraju.

Karlo Mrazović, 3.c

 

PROLJEĆE

 

Proljeće ko proljeće, drago svima

pa čak ga voli i zima.

 

Proljeće vole svi,

pa čak i mi.

 

U proljeće nema svađe,

pa ni za one najmlađe.

 

Životinjama problem nije,

hraniti svoje mile.

 

Leptir voli cvijet,

koliko ptica let.

Nives Hujić, 3.c

 

PROLJEĆE

 

Prva lasta dolijeće,

donosi nam proljeće.

Priroda se budi,

u polju rade ljudi.

Procvalo je cvijeće,

za bumbare i pčele nema veće sreće.

Zazelenila se trava,

nestrpljiva je krava.

Stolice su vruće,

jer đaci puno uče,

bliži se kraj škole

što sva djeca vole.

Karla Kljajić, 3.c

 

PROLJEĆE

 

Visibaba stade lagano zvoniti

i ostale proljetnice iz sna buditi.

Sa zrakama sunca što obasjaše sramežljivo cvijeće,

polako ali sigurno stiže nam proljeće.

 

Voćnjaci se okitiše prekrasnim pupoljcima,

a livade sa šarolikim cvijetovima.

Veseli oblaci se sramežljivo skrivaju

i radoznalo sunce na igru pozivaju.

 

Proljeće je stiglo, vratile se ptice s juga

pojavila se i prva proljetna duga.

Sve je šareno kao prekrasno cvijeće,

eto zato je najljepše godišnje doba proljeće.

Benjamin Lovriš, 3.c

Pjesme je prikupila učiteljica Danijela Kožić.

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 18. 3. 2014. 19:35

Maskirani lik princeze

MASKIRANI LIK PRINCEZE

 

„Budi se, hajde!“ - riječi su moje mame.  

„Bit ćeš mačka ili kornjača?“ - pita me.

„Želim biti princeza!“ - odgovorim ja.

„Otvori kutiju!“ - šaljivo reče mama.

Bila je tu kruna, štapić, balerinke i haljina.

„Tvoj novi kostim  princeze!“ - usklikne ona.

„Obuci se, spremi se brzo!“ - uzvikne veselo.

Odjenem kostim, krenem u školu na maskenbal. 

Putem sretnem svaki zagonetno maskirani lik,

Bila je to vještica, Pipi Duga Čarapa i Batman.

 

Melanija Kavić, 6.b      

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 2. 3. 2014. 09:26

Zima v selu

Zima v selu

 

Listje je z drveća opale

Pak su se grane zabelile.

Prek celog sela je prešla

I belog snega donesla.

 

Do sim je prešla dugi put

I stirala se v kut.

Od mraza puca kamen,

A v hiže gori plamen.

 

Deca se pak valaju po snegu,

Mamice ih iščeju po bregu.

V njive i trsju leda ima,

To je znak da se dotepla zima.

 

Ivana Gregurić, 8. a

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 13. 2. 2014. 16:17

Tračak povijesti

   Lijepi jesenski dani potaknuli su u meni želju za kretanjem. Šetala sam prstima po karti Hrvatske, a oni su zaigrali baš u Hrvatskom zagorju. Činilo se da se ondje žele zadržati pa sam im htjela udovoljiti i uputiti se upravo onamo. Ali kamo? Tada je odnekud isplivala slika sata povijesti i hrabrog Matije Gupca koji je htio bolje za hrvatskoga seljaka i zbog toga je pogubljen.  

   I tako sam krenula u Gornju Stubicu, neodoljivi kraj vođe Seljačke bune. Uputila sam se autobusom prema našem glavnom gradu. Vozeći se, promatrala sam ljepotu prigorskoga krajolika. Jesen je obojila zlatnom bojom brežuljke i šume Prigorja. Ljudi užurbano obavljaju jesenske radove. Diveći se ljepoti prirode, brzo sam stigla u Zagreb. I on je okupan toplim jesenskim suncem. Ceste su pune automobila, tramvaji škripeći vijugaju tračnicama. Stigavši u Zagreb, uputila sam se pješice do Glavnog kolodvora i sjela na vlak za Gornju Stubicu. Vožnja vlakom oduševila me. Vagoni su puni putnika, a ja uživam u pogledu kroz prozor. Zlatnožuta polja, brežuljci, vinogradi i voćnjaci ostaju za nama. Za nama je ostala i mirna rijeka Sava koja kao da se ulijenila u ovoj jesenskoj toplini.

   Vlak je stao u Zaprešiću. Vidim lijep gradić pun užurbanih ljudi. Krećem dalje prema Zagorju. Stajemo u Velikom Trgovišću, Zaboku i Oroslavlju. Ljepota prirode kao da se produbljuje. Prolazimo i kroz Stubičke Toplice. Sigurna sam da su pune kupača. Prolazimo kroz Donju Stubicu i stižemo do Gornje. Natpis na ploči ponovno me naveo na razmišljanje o Matiji Gupcu i Seljačkoj buni. Grad se smjestio na obroncima Medvednice. Izišla sam iz vlaka i krenula u razgledavanje grada. Čitala sam mnoge legende o Gupcu i njegovoj buni te sam silno željela vidjeti onu neuništivu Gupčevu lipu koja još uvijek odolijeva prolaznosti. Brzo sam prošla kroz centar grada i pokraj crkve – eno je! Iako ju je načeo zub vremena, ona prkosno stoji poput hrabrih stubičkih seljaka.

   Sjela sam na klupu ispod lipe, a njezina se krošnja uspravila iznad mene i štitila od sunca. Osluškujem ptice i vjetar u granama i čini mi se čujem rasplamsane uzvike i pozive na borbu. A onda vjetra nestane, povuče se nekamo i zavlada svečana tišina. Sretna i ponosna, tiho sam ustala noseći u duši sjećanje na hrabre hrvatske seljake i neprocjenjivo blago povijesti – upornu Gupčevu lipu.

 

Chiara Arbau

(Ovaj literarni rad predložen je za županijsku razinu Smotre Lidrano.)

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 13. 2. 2014. 16:16

Ono si što slušaš

   Ono si što slušaš? Ono sam što slušam? Jesam li trula jabuka kao punk pjevači, jesam li neki slatkorječivi Romeo iz pop pjesama? Hmm…

   Ma  nisam! Ja sam samo najobičniji prosječan dječak zaljubljen u glazbu. Ja sam onaj propali pokušaj na talent showovima. Obožavam glazbu, glazba me vodi kroz sve, imam smisla za tekst (za dobru parodiju), znam prepoznati svaki žanr i svaku dobru pjesmu, ali zato ne znam pjevati i plesati. Pjevam kao pas s trnom u šapi, a plešem kao medvjed kojeg su izbole pčele. Postoje neki glazboznalci kojima se čak i svidjelo moje kreštanje, koji su čuli nešto u tom mojem glasu. Ja sam Flo Ridina pjesma, izvana zamršena, ozbiljna i teška, a iznutra lagana, jednostavna i totalno neozbiljna. Znate li tko je Jason Mraz? On vam je jedan poznati rock pjevač čije  pjesme više podsjećaju na pop nego rock glazbu. Pjesme su mu opuštene, razbacane poput legića moga brata. Takav sam i ja, ni u čemu ne vidim problem, sve mogu riješiti, samo trebam opušteno, smirene glave pristupiti problemu.

   Spomenuo sam da sam sličan razbacanim pjesmama. Oni koji me poznaju znaju na što mislim. Nekako se razumijem u sve pomalo, svašta pokušavam, svašta radim, razbacan sam kroz sve žanrove. Neki bi me izjednačili s Big Time Rushevim pjesmama koje su kratke, jasne, izravne i zabavne. Možda neki od profesora ne misle da sam izravan i zabavan, ali kada se maknem od tih mjesta gdje moramo biti službeni, oslobodim se, skinem oklop. Pretvorim se u zabavnu osobu koja voli zezati svoje prijatelje. Ni to nije uvijek lako. Takva osoba se ne bi trebala lako uvrijediti, netko takav treba znati kad je dosta, treba procijeniti što druge vrijeđa,a što mogu podnijeti. Za to je potrebno imati soli u glavi. Baš poput pjesama Big Time Rusha. Takve posebne pjesme ne mogu biti same, njima trebaju prijatelji, ali ne neki koji im okrenu leđa kad zagusti. Trebaju im iskreni prijatelji. Takve se pjesme zavuku čovjeku pod kožu, prirastu srcu. Takve su pjesme obično među najboljima u školi. Prve sakupe petice, osvoje profesore, o njima se priča i nakon škole. Jedna od tih pjesmica obožava matematiku, sipa ju iz rukava, kao i kemiju i fiziku. Takvih pjesama nema puno i mislim da ih se treba cijeniti, a ne pokušati iskoristiti.

   Sve što sam rekao o pjesmama i sebi je istina. Teško mi je bilo pronaći nekoga sličnoga, ali pronašao sam jednu takvu osobu i ne bih je mijenjao ni za što na svijetu. Dakle, zaključak je da sam ja lagana, neozbiljna…ma koga briga, zaključite sami.

 

Ivan Kramarić, 8. n

 

(Ovaj rad predložen je za državnu razinu Smotre Lidrano.)

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 13. 2. 2014. 16:13

Što činiti kad teku suze biserne?

Što činiti kad ti poteku suze biserne,

Malo lijevaju pa se proliju poput tinte.

Polako kao kiša pada kap po kap

pa se lijeva rječica niz moj obraz.

Malo sunca, malo kiše da poteku suze

Niz moje lice kao blistave kapi biserne.

Onda  zaspim, padnem u dubok sanak,

                    Kao da spavam na Kristov danak.                        

Melanija Kavić, 6.b

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 3. 2. 2014. 22:23

Kako je to kada imaš roditelje?

Ja sam sretna jer imam roditelje, ali razmišljam o onoj djeci koja ih nemaju. Upoznala sam djevojčicu koju je majka ostavila pred vratima sirotišta. Tada ju je u naručje uzela njezina skrbnica Ella. Pogladila ju je po kosi i počela se brinuti o djevojčici. Njena majka Renata joj je nakon rođenja iznad glave stavila papirić na kojem je pisalo ime Stella. Tako je to kad se djevojčica prisjeti svoga ranog djetinjstva, djelića života koji je tako dug. Usvojili su je ljudi koji su je zagrlili kao kćer. Pitala se kako je to imati majku koja te mazi i pazi. Kako je to imati oca koji ti daje sve što poželiš, koji ti pokazuje put kojim ćeš doći do pravog života.

Melanija Kavić, 6.b

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 3. 2. 2014. 22:19

More

Prošlog ljeta putovala sam na more s bakom i djedom u Primorje, u Rijeku. Kad smo došli, bilo je puno ljudi na plažama, a neki su odlazili. Već je bila večer kad sam se prošetala do plaže. Sunce je zalazilo pa je izgledalo prekrasno na horizontu iza tamnih gora. Žuta boja sunca i plava boja slile su se u narančastu boju. Sunce se vidjelo napola, a školjkice su se zatvorile.  Male ribice uvukle su se u pukotine stijena na dnu mora. Vladala je potpuna tišina. Vratila sam se u naš apartman. Baka je došla i sjela kraj mene. „Eh, kako je lijepo“, šaputala mi je. Zagrlila me i pokrila pokrivačem. „Sunce si ti, a more je tvoja obitelj“, sanjarila je baka. Slušala sam je s posebnim zanimanjem. „Ti se skrivaš, a mi te tražimo. Ti zemlji daješ svjetlost i toplinu. Biljkama omogućuješ rast, a ljudima daruješ veselje. Ti si glavni, naš stvoritelj. Zato je i more tako beskrajno, plavo i šumno, poput vječnosti.“ Kada je završila zadnju rečenicu, počela je plakati pa sam i ja zajedno s njom tješeći je. Suze su nam se prelijevale na obrazima kao morske kapljice. Uskoro smo se vratili kući. To ljeto ostalo mi je zauvijek u sjećanju, u mom srcu.

Melanija Kavić, 6.b

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 3. 2. 2014. 22:16

Bijela zima

BIJELA ZIMA

                          

Zima je uvijek bijela,

Snježnim pahuljama posuta.

Obožavam bijeli snijeg,

Sanjkanje niz visoki brijeg,

Dok je na vrhu snjegović.

Čim zimsko sunce zasja,

Pahulje sjaje poput kristala,

Poput lađica na pučini leda.

Bijela zima snježni ogrtač ima,

Bundu poput polarnog medvjeda.

 

Iva Kavić, 6.b

 

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 28. 1. 2014. 13:21

Kućni ljubimci

MOJA MAČKA

 

  Jednog lijepog dana moj se tata vraćao s posla i donio mi je poklon. Bio je lijepo zamotan, s puno mašna, mirisan, cvjetovima ukrašen. Kad sam ga otvorila, vrlo sam se iznenadila. Dar je bio neuobičajen jer to nisam očekivala, ni u snu ne bih sanjala. Ugledala sam malu mačkicu s dugim šiljastim ušima kako spava na laticama cvijeća. Ubrzo se probudila i pogledala me plavim, svjetlucavim očima. Mijau, bilo je prvo što se čulo, njen tihi umiljati glasić. Stavila sam joj crvenu mašnu. Svaki dam sam se igrala s njom, a nakon nekog vremena mi je dosadilo pa sam se igrala s psom. Mačkica je kasnije uginula od samoće, a ja sam plakala.

 

Melanija Kavić, 6.b

 

POVIJEST MOJIH KUĆNIH LJUBIMACA

 

  Kao četverogodišnja djevojčica dobila sam psa, mješanca lesija i njemačkog ovčara. Nazvala sam ga Bobi. Jako sam ga voljela. Bio je vrlo razigran i poslušan. Rastao je sa mnom, a nakon  nekoliko mjeseci bio je veći od mene, no ja sam ga kasnije sustigla.

  Kad sam bila petogodišnja djevojčica, susjeda mi je darovala tigrastog mačića Mikija. Neobično je bilo što su se pas i mačka odlično slagali, čak su bili i najbolji prijatelji. Za četiri godine Miki je uginuo od upale  pluća, a Bobi je ostao sam. Kako sam bila jako tužna, nitko me nije mogao utješiti. Pomogao mi je prijatelj iz razreda. Njegova se mačka Mimi okotila pa je dobila šest prekrasnih mačića. Poslije škole išla sam ih vidjeti. Bili su u staji, u kartonskoj kutiji, jako sitni i plahi. Ugledavši sivo bijelu mačkicu, podigla sam je i rekla: „Ti si moj kućni ljubimac i zvat ćeš se Tiha.“ Tako je i bilo, ali Bobiju je trebalo vremena da se privikne na mačku što mu je na kraju uspjelo. Prava tragedija dogodila se tri godine kasnije. Bobi je uginuo zbog trovanja. Pokopali smo ga na mekoti kraj moje kuće. Dugo sam tugovala za njim. Nijedan pas nije mogao zamijeniti Bobija. Prijateljičina se kuja okotila te je ona odlučila dati nam jednog malog psića. Brat, sestra i ja otišli smo ih vidjeti. Odabrali smo crno bijelog čupavog psića kojem je trebalo biti ime Bubi. No, opet se dogodila nesreća. Dvomjesečni Bubi uspio je neprimjetno istrčati iz staje i ostati cijelu noć vani na hladnoći. Ujutro je uginuo od upale pluća. U ta dva mjeseca sam ga zavoljela i bilo mi je jako žao što sam ga izgubila. Opet sam krenula u potragu za psom. Onda se tatinom prijatelju okotila kujica Astra pa je maleni crni terijer postao naš. Tiha je triput imala potomke, a ostali su crni mačak Miki i crna mačkica Kika. Sada imam tri mačke, a dobit ću i psa.

Iva Kavić, 6.b

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 28. 1. 2014. 13:19

Valentinovo

VALENTINOVO

 

Valentinovo je Dan zaljubljenih, 14. veljače svake godine, kao sjećanje na svetog Valentina.

Na taj dan voljenim osobama poklanjamo neki poklon kao znak prijateljstva i ljubavi. Takav poklon je uvijek za uspomenu, u znak sjećanja. Valentinovo nas potiče da se prijateljski, sa simpatijom, odnosimo jedni prema drugima. To je dan kada sveti Valentin slavi imendan.  

 

Iva Kavić, 6.b       

 

 

PRIJATELJSKA LJUBAV

 

Kad prijatelje cijenimo,

Mi ne dvojimo.

Neograničenu pomoć pružimo

Prijateljima kad je potrebno.

Ni svađom to ne mijenjamo.

 

Iva Kavić, 6.b

 

 

LJUBAV JE KAO LASTA U PROLJEĆE

                                                  

 

Ljubav je kao lasta u proljeće,

Prijateljstvo je kao ubrano grožđe.

Uvijek je nešto više, kao iskrenost,

Dobrota i istina koja se cijeni najviše.

Dobar prijatelj ostaje zauvijek,

Kao vječni spomen cijel vijek.

 

Iva Kavić, 6.b

 

LJUBAV JE VAŽNA

 

Na taj Valentinova dan

Ljubav će postati san.

Mačka i pas će se pomiriti,

Prijateljsku poruku svima slati.

Ljubav nikad neće biti hir

Dok će svijetom vladati mir.

 

Iva Kavić, 6.b

 

VALENTINOVO

 

Na Valentinovo se ptičice žene  

I mačići što im se djeca vesele.

Valentinovo je svima potrebno,

Jer je pravo prijateljstvo trajno.

 

Melanija Kavić, 6.b

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 28. 1. 2014. 12:39

Zimske radosti

SNIJEG

 

Snijeg svud oko nas pada,

Nova godina bliži se sada.

Isus se rodi u štalici,

Josip ga čuva na slamici.

Ej ti narode čuj, čuj,

Gospodina svog štuj, štuj.

 

Benjamin Lovriš, 3.c

 

SNIJEG

 

Sunce su zamijenili oblaci.

Nije više toplo.

Inje se hvata po drveću.

Jako, jako je hladno.

Evo, stigla nam je zima!

Grad i selo zabijelio je snijeg!

 

Mihael Kus, 3.c

 

 

SNJEŠKO I ŠARENKO

 

SNJEŠKO: Oh, ja sam najljepši i nitko nije ljepši od mene!

ŠARENKO: Ma daj, opet izmišljaš. Zna se da sam ja ljepši!

SNJEŠKO: Šuti staromodni snjegoviću! Sada je u modi bijela boja i nitko ne nosi šareno.

ŠARENKO: Ma daj, tko to kaže?!

SNJEŠKO: Am, am, am....eem...ee...

ŠARENKO: Ha, ha, ha, ha! Ne znaš, ne znaš!

SNJEŠKO: A daj! Nemoj me zezati! Eto, neka ti bude, oboje smo lijepi... Onda, opraštaš mi?

ŠARENKO: Opraštam!

 

Marija Prusac, 3.c

 

SVAĐA IZMEĐU DVA SNJEGOVIĆA

 

BJELKO: Napokon je došla zima. Ja sam kao i uvijek bijeli kao oblak!

ŠARENKO: Opet se ti hvališ. To je obična laž. Svi znaju da sam ja najljepši!

BJELKO: Ne budi tako bezobrazan, tako nikada nećeš imati prijatelja!

ŠARENKO: Ti se samo praviš pametan. Daj prestani!

BJELKO: Ja sada idem, a ti kako hoćeš....

ŠARENKO: Čekaj! Nisam te htio povrijediti, oprosti!

BJELKO: Prihvaćam ispriku.

ŠARENKO: Onda, hoćemo li opet biti prijatelji?

BJELKO: Naravno da hoćemo.

 

Ana Prusac, 3.c

 

BIJELI I ŠARENI SNJEGOVIĆ

 

BIJELI SNJEGOVIĆ: Zdravo šareni snjegoviću, kako si ti lijep.

ŠARENI SNJEGOVIĆ: Hvala ti puno! Stvarno sam lijep i ne mogu se prestati diviti samome sebi.

BIJELI SNJEGOVIĆ: Priznajem, lijep si, ali nemoj misliti da si najljepši.

ŠARENI SNJEGOVIĆ: Kao da si ti lijep! Mene svi vole, svi me poštuju!

BIJELI SNJEGOVIĆ: Mene su napravili s mnogo, mnogo ljubavi. Zato mi nije važna ljepota i veličina.

DJEČAK: Zdravo moji snjegovići! Tako ste mi lijepi danas.

BIJELI SNJEGOVIĆ: Mislim da je dječak u pravu. Moramo se prestati svađati i početi se voljeti. Ionako je uskoro Božić.

ŠARENI SNJEGOVIĆ: Mislim da si u pravu. Volim te prijatelju moj.

BIJELI SNJEGOVIĆ: I ja tebe.

 

Karla Kljajić, 3.c

 

PRIJATELJI SNJEGOVIĆI

 

BIJELI SNJEGOVIĆ: Tako sam ružan i bez boja.

ŠARENI SNJEGOVIĆ: Nisi ružan, lijep si. Bio bijeli ili zeleni, žuti ili plavi, svi smo mi snjegovići jednako lijepi.

BIJELI SNJEGOVIĆ: Lako je tebi reći, tebe svi vole.

ŠARENI SNJEGOVIĆ: Nije istina.

BIJELI SNJEGOVIĆ: Istina je. Ja nikad neću biti šaren kao ti.

ŠARENI SNJEGOVIĆ: Hoćeš, samo trebaš vjerovati u sebe.

(Drugi dan je padao šareni snijeg.)

BIJELI SNJEGOVIĆ: Jupi!!! Ja sam šaren.

 

Marko Zdelar, 3.c

 

BIJELI ŠARENI SNJEGOVIĆ

 

FILIP: Nikola, pogledaj kako vani pada snijeg.

NIKOLA: Sutra idemo na sanjkanje.

FILIP: Da i napravit ćemo velikog snjegovića.

NIKOLA: Može, a sada idemo na spavanje.

FILIP: Laku noć!

Sljedeći dan.

NIKOLA: Filipe, Filipe! Pogledaj što je vani!

FILIP: Brzo se spremi i idemo van.

NIKOLA: Ja ću napraviti veliku kuglu za snjegovićev trbuh.

FILIP: A ja ću mu napraviti glavu. Stavit ću mu oči, crni šešir i nos od mrkve.

NIKOLA: Baš je neobičan ovaj naš snjegović.

FILIP: Da. Moramo pozvati mamu da ga vidi.

NIKOLA I FILIP: Mama, mama, dođi brzo!

MAMA: Što se dogodilo? Zašto vičete?

FILIP: Pogledaj našeg snjegovića. Neobičan je i sjaji. Vidiš li te malene šarene lampice na njemu? Sjaji kao bor.

NIKOLA: On je živ! Sigurno je živ.

MAMA: Nije živ, ali je prekrasan. To mu sunce pomaže da bude tako lijep.

FILIP: Možemo li ga staviti u kuću pored bora da zajedno svjetle?

NIKOLA: Da mama, možemo li?

MAMA: Ha, ha, ha draga djeco. Snjegović ne voli biti u kući, on voli biti vani da svi vide kako je on lijep. Bijeli i šareni.

 

Filip Sambol, 3.c

 

RASPRAVA DVAJU SNJEGOVIĆA

 

BJELKO: (Hoda prema Šarenku.) Gdje si Šarenko? Opet se šepuriš po livadi našoj.

ŠARENKO: (Pogleda Bjelka i sa smiješkom mu odgovara.) E moj Bjelko, ne zezaj me. Ovakvu ljepotu nigdje nećeš naći. Radije idi urediti se za ovo nadolazeće Božićno vrijeme.

BJELKO:  (Ljutito ga pogleda i krene bliže njemu.) Što to govoriš? Da ja nisam dovoljno lijep?? (Počne se smijati.) U kojem ti svijetu Šarenko živiš? Zar ti ne znaš da sam ja najpoženiji snješko?!

ŠARENKO: Nemoj se ljutiti. Budimo i dalje prijatelji. Svatko je lijep na svoj način.

BJELKO: Imaš pravo. Ovo je ionako vrijeme mira, ljubavi i prijateljstva, a i svijet je ljepši ako smo zajedno ovdje.

(Snjegovići se zagrle i odlaze zajedno nasmiješeni preko svoje livade.)

 

Benjamin Lovriš, 3.c

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 23. 12. 2013. 11:10

Sreća

SREĆA

 

Bok! Ja sam Srećko Srečić. Živim u osmijehu svakog djeteta.

Kad su djeca sretna i ja sam sretan. Ljudi su prema meni dobri, a ja im zauzvrat šaljem sreću. Sjećam se puta u Afriku. Tamo je bilo puno tužne i gladne djece, no ja sam ih nasmijao. Sretan sam kad vidim nasmijana i sretna lica djece i odraslih osoba. Tužan sam kad ljudi nisu sretni.

Želim da svi ljudi budu sretni i da se bar trideset puta na dan nasmiju.

 

Darko Forgač, 4.a

 

SREĆA

 

Ja sam Srećko Srečević. Živim u zvijezdi Danici.

S neba imam pogled na svu nesretnu djecu. Kad se spusti noć, ja krećem na svoj posao usrećivanja djece. Ljudi misle da ne postojim i nije ih briga za mene. Ja se zbog toga ne ljutim. Volim biti dobar s ljudima, jer je to moj posao. Sretan sam kad mogu širiti radost i veselje, a tužan kada dođe dan, jer se moram vratiti u svoju zvijezdu.

Želim da ljudi jednoga dana shvate da postojim.

 

Fran Lisičak, 4.a

 

SREĆA

 

Bok! Ja sam sreća i zovem se Srećka. Živim u Srećogradu u Ulici sreće dvadeset i dva.

Osjećam se radosno i sretno. Ljudi me nekada iskorištavaju, ali inače su dobri prema meni. Jednog dana sam prolazila kroz Ulicu srećak i srela djevojčicu koja je sjedila na pločniku i tugovala. Pitala sam je zašto je žalosna, a ona mi je odgovorila: ja nemam sreće, nitko se ne želi družiti sa mnom. Rekla sam: ja ću ti dati sreću, pa će se svi družiti s tobom. Nakon tjedan dana, opet sam srela tu istu djevojčicu. Ona mi je zahvaljivala i rekla da joj se želja ispunila. I tako sam pomogla toj djevojčici. Vesela sam kada pomažem drugima, a tužna sam kada me ljudi iskorištavaju. Želim da me ljudi poštuju i da me ne iskorištavaju. Drago mi je što sam sreća koja može usrećivati druge.

 

Larisa Čoh, 4.a

 

SREĆA

 

Bok, ja sam Srećica Zećica. Tako me zovu jer živim u srcu jednoga malenog zečeka.

On je crno-bijeli. Zove se Gudi. Ima jaaako dugačke uši. Uglavnom, osjećam se korisno jer uvijek pomažem Gudiju. Ljudi me ne mogu vidjeti, jer kada bi me ugledali, vjerojatno bi bili još pohlepniji nego do sada. Stalno bi me tražili i iskorištavali bez razloga. Voljela bih da ljudi ne budu toliko pohlepni. Zato ostajem s Gudijem i ostalim zečevima. Tu se osjećam sigurno.

 

Marija Ćosić, 4.a

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 17. 12. 2013. 13:18

Vozači Djeda Božićnjaka

Europski karibu naziva se sob i doista živi u blizini Sjevernoga ledenoga pola. Po tradiciji Skandinavaca oni uče voziti saonice u kojima Djed Božićnjak nosi poklone dobroj djeci, daruje ih čokoladnim poslasticama, bombonima i vrijednim predmetima. To je vrlo pametna životinja kojoj rijetko koja može konkurirati na cijelom svijetu. Oni žive na sjeveru Norveške, Švedske i Finske. Uče vući saonice. Po tom svom letu djeca i odrasli se vesele i raduje ih Djed Božićnjak. Na saonicama se nalaze zvončići koji veselo zvone uz tu prigodnu božićnu pjesmu koja se zove „Zvončići“.    

 

  

                                                  

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 11. 12. 2013. 20:59

Radovi

Snjegović

 

Jednog prohladnoga zimskog jutra, negdje oko deset sati, u Vodopijevčevoj ulici vodila se rasprava. Djevojčica Lana i dječak Ivan su raspravljali tko će napraviti snjegovića. Kako je napadalo puno snijega, oko ulice bili su snježni zapusi. Nakon rasprave prošla su dva dana i dogovorili su se da će Ivan slagati snjegovića. I tako Ivan počne graditi snjegovića od čistog bijelog snijega, a sestra Lana mu u tome pomaže. I kad su izgradili bijelog snjegovića, trebalo mu je izraditi nos, oči i gumbiće. Na kraju su ga lijepo ukrasili, otišli u kuću po mobitel pa ga slikali. Tako je završila snježna priča o bijelom snjegoviću.

 

Ivan Vodopijevec, 6.a

 

Kucaj moga srca

 

Moje srce kuca neumorno,

Katkad šumi polako i tiho,

A ponekad brzo i glasno.

Glasno i brzo kuca kad trčim,

Preplašim se ili se veselim.

Šumi kad vidim bolesnu djecu.

U maminoj riječi nađem utjehu,

U njezinom šumnom srcu.

                                

Ivan Vodopijevec, 6.

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 11. 12. 2013. 20:57

Literarni radovi učenika 6.a i 6.b razreda

Božić u mojem domu

 

Bliži se prosinac i Božić kao veliki kršćanski blagdan. Jedva čekam da počnu blagdanske pripreme u mojem domu. U kući se već tada osjeti božićni ugođaj, toplina i miris božićnih kolača. Na Badnjak kitimo bor da na Božić sve bude blagdanski svečano. Potom brat, sestra i ja donesemo kuglice raznih boja. Zatim kitimo bor, stavljamo raznobojne kuglice, ukrase i sitne svjetiljčice na božićno drvce da u tamnoj noći svijetle. Na večer sjednemo oko božićnog drvca, pjevamo božićne pjesme i pričamo priče. U ponoć idemo u crkvu na misu polnoćku, a po povratku idemo spavati. Kad se probudimo u tiho jutro, otvaramo poklone i čestitamo Božić jedni drugima. Poslije odemo na božićnu misu nakon koje je blagdanski ručak u mojem domu, okupimo se svi u obitelji i budemo sretni.

 

Matea Škrinjarić, 6.a  

 

Božić

 

Na Badnjak kitimo bor

Kuglicama i zvoncem,     

Lampicama za balkon.

Na Božič otvorim poklon,

S obitelji u domu slavim.

Na Facebooku čestitam

Prijateljima lijep blagdan.

 

Josip Dananić, 6.a

 

Mala pahulja

 

Mala je pahulja na Božić već u letu,

Da bude princeza na ledenom balu.

Letjela  je s neba u bijeloj haljinici,

Doletjela na visoki brijeg snježni.

Vjetar je zasvirao Tihu noć na violini,

Pahuljice u bijelom zaplešu u visini.

Dok svi spavaju, ples je sve ljepši,

U božićnoj noći slaveći blagdan sveti.

 

Franciska Gashi, 6.a

 

Pahuljice

 

Prosinac je sve bliže,

Prošla nam je sveta Kata,

Bijeli snježić stiže na vrata.

Pada snijeg, kaže mali Jure,

Penje se na snježne brežuljke,

Spusti na saonicama što jure.

Izašle majke, dale djeci sanjke.

Božićna radost je sve bliže,

Dok nam bijeli Božić stiže.

 „U kuću tata već nosi bor“,

Viknu djeca kao mali zbor.  

Djedica ispred kućnih vrata,

Čista staza dočekuje Božićnjaka.

                                    

Melanija Kavić, 6.b

                                                             

Sveta noć

 

U tihoj noći Marija s Josipom bdi,

A Isus mali, za spas svih nas se rodi.

Dolaze pastiri da se poklone Kralju,

Dobrom djetetu i našem Spasitelju.

Slavi se u tihoj noći dok sve svijetli,

Isusovom rođenju svijet se veseli.

 

Franciska Gashi, 6.a

 

Tiha noć

 

Zamalo bliži nam se naš najvažniji blagdan Božić. Moja obitelj i ja slavimo Božić ne zbog darova, nego zbog Isusa. Na taj blagdan se rodio Isus Krist i svi moramo biti zahvalni Bogu zbog toga događaja. Moja mama peče kolače, kuha za cijelu obitelj, a ja joj u tome pomažem. Tata i moj brat odlaze po božićno drvce. Kada sve pripremimo, upalimo svjetiljčice na boru što prekrasno svijetle. Potom je božićni ručak uz božji blagoslov. Pomolimo se Bogu za sve lijepe darove, za još ljepšu tihu noć koju nam je darovao.                                                              

Melanija Kavić, 6.b

 

Božićno drvce

 

Napokon stiže Božić, jedva sam dočekala taj dan. U mom malom dnevniku piše: „Božić dolazi, puno je stvari za napraviti.“ Krenula sam od prve natuknice koja me podsjetila da odemo kupiti bor. Tata i ja krenuli smo po božićno drvce. Na putu za Varaždin vidjeli smo bijele konje koji su koračali po bijelom snijegu, stopljeni s okolišem. „Dobar dan“, pozdravio nas je stari krojač čiji sin izrađuje božićna drvca. Izabrali smo najljepše drvce, donijeli ga kući te ukrasili raznim ukrasima. Ja sam stavljala male anđelčiće po grančicama dok je Braco stavio ukrasne lampice na veće grane. Mama je dodala zvončiće i kuglice, a tata veliku zlatnu zvijezdu na vrh. U svom dnevniku sam zapisala: „Riješeno.“

 

Melanija Kavić, 6.b

 

Jaslice

 

Kada se prije mnogo godina u jaslicama rodio mali Isus, one su postale glavni ukras pod borom. To je stoga da nas podsjete kako se Isus rodio u skromnoj štalici, a mi danas imamo sve i još očekujemo neke skupe darove za Božić. Jaslice bi nam trebale prikazivati sveto mjesto, ali mi to ne shvaćamo tako. Djecu nije briga za jaslice, samo su im smetnja jer zauzimaju mjesto pod borom pa nema dovoljno prostora za darove. No, stariji shvaćaju posebnost i smisao jaslica.

 

Iva Kavić, 6.b

 

Drvce za Božić

 

Svake godine na Badnjak moj tata i brat odu u grad po drvce, dok mama, sestra i ja vadimo ukrase iz ormara i pripremamo ih za bor. Kada se vrate noseći drvce, svi ga zajedno ukrašavamo prigodnim ukrasima. Mi se djeca uvijek prepiremo oko toga tko će na drvce staviti ljepšu i sjajniju kuglicu, dok tata provjerava svjetleće lampice. Na večer drvce je napokon ukrašeno i spremno da za Božić ukrasi naš dom. U noći svijetli kao najsjajnija zvijezda, izgleda kao najljepša duga. Svake godine drvce je sve ljepše. Ne mogu zaspati do dugo u noć, cijelo vrijeme mislim na drvce i darove koje ću ujutro naći ispod drvca.

 

Iva Kavić, 6.b  

 

Božić

 

Badnja je večer, kiti se bor,

Idemo ma polnoćku u ponoć.

Radujemo se, već stiže Božić,

Tih, bijelim pahuljama ogrnut.

Svi smo zajedno, cijela obitelj,

Pjevamo, otvaramo božićni dar.

Dok pahuljice vani plešu  ples,

Pričamo priču kako se rodio Isus.    

 

Melani Marković, 6.a

 

Tiha noć

 

U tihoj noći, u betlehemskoj štalici,

Rodio se maleni Isus u slamici.

Blistava zvijezda k njemu nas vodi,

Žarko svjetlo tri mudraca dovodi.

U kasnoj noći sve već spi,

Samo Marija nad Isusom bdi.   

Na hladnoj slamici, u maloj štalici,

Smiješi se djetešce rumenih obraza mamici.

 

Valentina Brnjak, 6.a   

 

Božićna želja

 

Kad u sumrak Badnjaka zasja bor, djeca pišu svoje želje. Svi žele nešto lijepo, dobro. Čim napišu svoje božićno pismo, idu večerati. Nakon večere idu se igrati. Oko devet sati polaze na počinak. Dok svi utonu u san, Djed Božićnjak uđe u dom i i pod borom ostavi darove po dječjim željama, a roditeljima nešto simbolično, tek toliko da se ne ljute. Ujutro kad se probude, požure do bora da pronađu svoje darove koje su zaželjeli što ih usrećuje. U jedanaest sati obitelj pođe na svetu misu. Po povratku s mise posjete svoje najbliže.  

 

Matea Škrinjarić, 6.a

 

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 6. 12. 2013. 11:03

Mi, novinari Vijest ima dokument u privitku

Oprostite, mi smo iz Novinarske skupine, možemo li malo pogledati i postaviti vam nekoliko pitanja? Ovo je sigurno bilo najčešće postavljano pitanje u proteklih nekoliko dana.

Mi, novinari, bili smo svuda, gledali, zabadali nos gdje god nam se učinilo nešto zanimljivo, istražili sve radionice, ispitali sve voditelje, polaznike – male umjetnike i pažljivo bilježili riječima i fotografijama najznačajnije i najzanimljivije trenutke.

Uredništvo, koje je tako vrijedno radilo i pisalo da biste vi imali što čitati, činili su:

Ema Bešić, Lana Brgles, Leonardo Dropučić, David Đuka, Ema Fanjek, Margareta Gaši, Petra Hukar, Lorena Knežević, Patrick Lovrić, Leonarda Miloš, Dario Pošta i Robert Sigurin;

pod vodstvom učiteljice Elvire Biljan.

Nadamo se da ćete uživati u našim radovima bar onoliko koliko smo mi uživali radeći na njima.

Pa krenimo...

FOTOGALERIJA

 

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 24. 11. 2013. 11:28

Skriveno blago

Tijekom razgovora o piratima, sjetio sam se priče o skrivenom blagu na otoku. Odmah sam pozvao Karla i Davida da dogovorimo tajni plan. Dogovorili smo se da ćemo pronaći to blago. Onda su me pitali, kako ćemo pronaći to blago? Rekao sam tati da idemo na krstarenje po moru. Tata je pristao. Krenuli smo na krstarenje i pronašli pusti otok. Iz velike daljine ugledao sam brod s piratskom zastavom. To su bili pirati, vidjeli su nas i krenuli prema nama. Sakrili smo se na palmu. Pirati su stigli na pusti otok, tražili su nas. Jedan pirat je gledao palmu na kojoj smo bili mi. Sjetio sam se da imam kamenčića u džepu, koje sam uzeo jer su blistali. Bacio sam kamenčić u grmlje, pirati su čuli i krenuli prema zvuku. Mi smo to vrijeme pametno iskoristili, pobjegli smo. Shvatio sam da je priča o blagu lažna, ali zbog moje pohlepe jedva smo preživjeli. Vratili smo se kući, a ja sam se trgnuo u krevetu i shvatio da je to bio samo san.

Matej Knez, 4. b.

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 24. 11. 2013. 11:11

Literarni radovi

VUKOVAR U SRCU

 

Nad gradom leti bijeli golub mira,

Noseći sreću i mir nakon dana rata.

Grad se ponovo izgradio, još ljepši,

Jutrom obasjan suncem što se smiješi.

U širokoj baranjskoj ravnici, na rijeci,

To je plavi Dunav kojim plove brodovi.

Grad kao da je cijelom svijetu pružio ruke,

Riječ dobrodošlice, dobrotu i mir slobode.  

Matea Škrinjarić, 6.a

 

PJESMA O LASTAVICI

 

Listovi sa  stabla su počeli padati,

O jeseni sam prestala sanjati.

Sada je jesen došla na svoje,

Svi su listovi šarene boje.

Lastavice su na jug krenule

Dok su stanarice još pjevale.

Samo je mala lastavica ostala,

Slomila je krilo i nije letjela.

Ne pomoći joj nikada ne bi,

Nikada to ne bih oprostila sebi.

Oporavila se, sasvim je zdrava,

Velika lastavica sada je plava.

Odletjela je sa svojim jatom,

Moje je sjećanje obasjala zlatom.

Lastavice sam oduvijek voljela,

A ova mi je posve srcu prirasla.

                               Iva Kavić, 6.b

 

MOJA RUŽICA

 

Ružo moja, ružice, gdje li si sada,

Jesi li uvenula il' od zime klonula.

Cijelu si godinu u mom vrtu rasla,

Onako rumena, prekrasna i jasna.

Ružo, moja ružice, smij se meni ti,

Lijepa, rascvjetana u vrtu cvati,

Pjesmu ću ti napisati i neću brisati,

Opisat te prekrasno kao u priči.

Ubrat te neću, danju ćeš blistati,

A na večer lijepe latice sklopiti.

                    Melanija Kavić, 6.b

 

 

PJESMA O RUŽI

 

Ruža je cijelo proljeće cvala,

Zelenili se listovi na granama.

U jesen sve je tiho, opustjelo,

Ruža je klonula, lišće je uvelo.

Jesenski je vjetar zapuhao,

Uvele latice niz put odnio.

Ptica joj više ne pjeva na grani,

Preselila se daleko, u dom topliji.

Franciska Gashi, 6.a

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 13. 11. 2013. 21:55

Literarni radovi 4.a razreda

ŠKOLA

 

Vu školi se furt nekaj dela

i puno nam je vremena zela.

Al dubok bu naš zdenec znanja,

pa bu došle vreme počivanja.

 

Zato mama navek veli:

vuči se dete da ti sako leto preleti.

 

LARISA ČOH, 4.a

 

ŠKOLA

 

Vu školu idem ja

da bi bila spametna.

Vu školi vučiteljica se muči

da nas nekej navči.

Vučiteljii fala

kaj me je nekej navčila.

 

Vu školi mi se znamo

zato vučiteljici crtež

kao zahvalu damo.

Saki dan dojdemo vu školu

da navčimo lekciju novu.

Vu školu idem ja

nikom nije dosadna.

 

SARA INGE ZLATARIĆ, 4.a

 

VUSNI MOJA ROŽICA

 

Vusni moja rožica, vusni moja fiolica.

Vusni, vusni, celu noč,

jer će jutro v skoro doć.

 

Vusni moja rožica, ljubljeni cvetek moj.

V jutro bum ti kušec dal

i prekinul sanak tvoj.

 

ELENA ČURIĆ, 4.a

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 31. 10. 2013. 20:02

Jesen

Priča jesenskog lista

 

Eto, već nam ljeto maše, jesen kovčege sprema, seli se u naše malo selo.

Kuc, kuc, začuje se zvuk, to je sigurno jesen. Jesen svojim unucima priče priča. Katkad jesen do kraja priču ne ispriča pa zaposli svog plemića. Jednom je pričala priču jesenskog lista, ali je nije završila. A onda je došla jeseni sestra Jesejana u posjet. Pričala i ona tu priču pa je rekla plemiću: „Ispričala sam priču jesenskog lista o požutjelom listu otpalom sa stabla kako ga vjetar nosi u visinu do oblaka. Tu potakne jesensku kišu i osvježi šareni jesenski plašt boja.“ Dok jesen dalje krene, jesenski list s ostalim listovima vene. Jesen ih oplakuje svojim jesenskim kišnim suzama. A kad sunce svane, obriše te jesenske suze i cijeli krajolik okupan je suncem koje se smije.

 

Melanija Kavić, 6.b

 

Jesenski list

 

Jedan požutjeli jesenski list žali za ljetom: „Ljeto mi je prošlo tako brzo da nisam uspio ni uživati u njemu. Sada tmurna jesen vlada i ne znam kad će me izbaciti iz mog doma. Ostale listove već je izbacila na vlažno jesenje tlo. Osjećam se odbačeno, ali trebao bih biti sretan što sam još uvijek na tom golemom hrastu. Svaki put kad pogledam tlo i vidim svoje prijatelje kako lete i šušte, poželim pasti k njima, ali jesen kao da me zaboravila. Jedini prijatelj s kojim sada mogu pričati je jesenji vjetar koji mi poput glasnika donosi lijepe i ružne vijesti iz hrastove šume. Maloprije mi je šapnuo da je ne stablu umjesto mene vidio i Lisku, moju prijateljicu u koju sam pomalo zaljubljen. Kad je došao taj dan, pao sam na tlo. Već tada svi su moji prijatelji otišli u selo, a pokraj mene ležala je samo Liska. Primila me za ruku, a hladni vjetar nas je dignuo u zrak i odnio u selo na krov Lanine kuće. Djevojčica Lana nas je uzela i zalijepila u posebnu knjigu da ne uvenemo, pa smo tako vječni prijatelji.“

                                                                                         Iva Kavić, 6.b

 

Jesen u mom kraju

 

Jesen trčkara zagorskim bregima,

U vinogradu grožđe dozrijeva.

Vjetar klima stara drvena vrata,

Kroz prozore u kuću ulazi zima.

Stara baka gleda s prozora,

Vidi zanjihane grane četinara.

Dok je na travi trag mraza i zime,

Ljudi nose kapute zbog svježine.

 

Matea Škrinjarić, 6.a

Jelen

 

Jelen šumom skokovito žuri,

Trag mu se u grmlju izgubi.

Rogovi mu nazubljeni, oštri.

Jelen juri, a lane prilazi vodi

Da pije dok teče potok bistri.

 

Čim lišće jesenski zašušti,

Drveće jelena i lane zakloni.

U tihoj šumi samo vjetar huji,

Kao da šumi šum tiši, jesenski.

 

                                                                                      Ivan Vodopijevec, 6.a

 

Mali zec

 

Mali zec skakuće po šumi

Bojeći se da ga tko ne opazi.

U šumi je oprezan jer se boji,

Može i opasnog vuka sresti.

Zato hitro bježi po stazi

Da pobjegne vuku i lisici.

Katkad iz šume skoči u polje

Tražeći mrkvu i list salate.

Zec je smeđ kao lisnati sag

Za veće životinje neprimjetan.

 

Franciska Gashi, 6.a                                   
 

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 31. 10. 2013. 19:40

Suncokreti

SUNCOKRETI

 

Usred polja, zlatnog žita,

narastao visok cvijet

zelen vratić, žuta glava,

ime mu je suncokret.

 

Voli sunce, svježi zrak,

s vjetrom rado igre smišlja,

prijatelj mu crven mak,

crveniji nego mak.

 

MARIJA ĆOSIĆ, 4.a

 

SUNCOKRET

 

Suncokret Sunce voli

kada ga nema njega srce boli.

Čovjek od njega ulje radi,

a njegovo sjeme sadi.

 

On raste na polju

i ima jako veliku volju,

za cvijeće saditi

ili nešto drugo raditi.

 

LUKA BODEK, 4.a

 

SUNCOKRETI

 

Procvali su suncokreti,

polako se počinju kretati,

Sunce dozivaju,

rosom se umivaju.

 

Gledaju kako vjetar puše,

u toplini se guše.

Čekaju da kiša padne,

ali da oluje ne bude gadne.

 

Suncokreti su zlatno lišće vidjeli

i oni su tada žarko žuti postali.

Takvo što još nikada nisu doživjeli,

jer su samo u sunce gledali.

 

LARISA ČOH, 4.a

 

SUNCOKRETI

 

Oni su žuti,

Oni su ljuti.

Svatko ih muči,

dok sjemenke njihove nosi kući.

 

Vesele se svome polju,

Vesele se svome roju.

Kišu ne vole

i Bogu se mole.

KARLO VIPEL, 4.a


 

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 22. 10. 2013. 19:03

Jesen

JESEN U VINOGRADU

 

   Sjedim pokraj jednog vinograda u Hrvatskom zagorju. U njemu se nalazi bijelo i crno grožđe. Oko njega lete ptice i pčele. Najdraže mi je slušanje cvrkuta ptica i zujanje pčela oko grožđa. Vinograd se plaši tuče i munja. Čezne za suncem, a krije tajnu o dva vrapčića koji se vole i u njemu skrivaju. Tuguje za proljećem, zato što bi ponovno htio biti mlad. Evo, iza oblaka dolazi sunce, a to je ono što vinograd voli. Život prije jeseni je bio težak za ljude koji su u njemu radili dok je vinograd uživao. Sada čeka da ljudi dođu u berbu grožđa i da se on s njima veseli.

   Volim vinograd zato što volim jesti grožđe, a od njega se dobije ukusno vino.

 

ANTONIO HORVAT, 4.a

 

JESEN U VRTU

 

   Moj vrt je srednje veličine. U jesen je pun različitih boja, a krase ga: tikvice, raštika, kelj i začinske biljke.

   Uz njega se lijepo nadopunjuje voćnjak prepun jabuka, grožđa i kupina. Početkom jeseni pun je različitih boja: žutih, crvenih i mnogih lijepih pastelnih nijansi. Mirisi su raskošni, a posebno se ističe miris grožđa i jabuka. Isprepleten je zvukovima ptica, bubamara i pčela. Oni skladaju najljepše jesenske skladbe. Čuje se šum lišća i puhanje vjetra. Moj vrt je stvarno poseban. On skriva i tajne života, boja, zvukova, biljaka i drveća.

   Jako volim svoj vrt, jer, osim što je koristan, obogaćuje moje dane sretnog djetinjstva.

 

LARISA ČOH. 4.a

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 22. 10. 2013. 18:57

Breza

Svako jutro pogledam s mog prozora,

A pred kućom zelena treperava breza.

Ljulja je vjetar, ona se lagano giba

Onako krhka, nježna, tanka i visoka,

Čini se samo što ne pukne na pola.

Toliko je bogata njena zelena krošnja

Da ljeti na terasi ne trebamo suncobran

Jer ona nam pruža svježinu, daje hlad.

Margareta Dropučić, 8.a

 
  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 16. 10. 2013. 18:30

Jesen mi priča

Rano u jutro nešto nemirno u meni kao da mi hoće nešto reći. Probudi me svjež miris voća, te lagan i tih šapat u mom uhu: „Budi se, zakasnit ćeš na moj prvi dan!“  Istog trena shvatim da je jesen.

Ustanem, pogledam kroz prozor i zabljesne me u oči lagano sunce koje bježi pred gomilom oblačića kako ga ne bi smočili dok umivaju travu jesenskom kišom. Puše lagani vjetrić i miluje mi lice, dok mi jesenske čarolije obuzimaju um.

Jesen! Ne mogu prestati misliti na to čarobno godišnje doba, na svježinu koju nosi u zraku. Nadam se da ću jednog dana biti tako romantična kao tiho jesensko doba uspomena.

Ivana Gregurić, 8.a

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 16. 10. 2013. 18:28

Jesen u 3.c razredu

MAJKA JESEN

Stigla nam je jesen, a s njome i Majka jesen.

Majka jesen stvorila nam je jesenske plodove, biljke i jesensko vrijeme. Ona čuva jesen i jako voli kišu. Ima krunu od lišća, kosu od suhe trave , naušnice od oraha, haljinu od kore kukuruza i cipelice od oraha.

Majka jesen je jako dobrodušna i voli pomagati ljudima.

Marija Prusac, 3.c

GOSPODARICA JESENI

Jednog dana, nakon dolaska jeseni, stigla je i Gospodarica jeseni. Na sebi je imala haljinu od lišća i medvjeđe vune. Bila je jako mokra.

Voljela je životinje, ptice, kišu i lagani povjetarac. Posebno je voljela jesen. Imala je dva brata oraha, koji su se zvali Snješko i Tvrtko, te malenu seku šljivu Tinku. Gospodarica jeseni imala je smeđe oči i glavu boje kiše. Na nogama je imala smeđe drvene cipele. Slično kao Gospodarica jeseni bila je obučena i mala šljiva Tinka.

Kada je završila jesen, prestala je vladavina Gospodarice jeseni. Nju je naslijedila Gospodarica zime koja jezapočela svoju dugu i hladnu vladavinu.

Luka Pereglin, 3.c

GOSPODAR JESENI

Stigla je jesen. Lišće je požutjelo i pada s drveća. Gospodar ljeta je otišao i stigao je njegov brat Gospodar jeseni. Dani više nisu sunčani.

Gospodar jeseni je stvorio kišu, suho lišće, zrele jabuke i ukusno grožđe. On je dobar i nikad se ne ljuti. Nosi šešir od suhe trave, hlače od žutog lišća, cipele od kore drveta i veliki kaput od mahovine. On jako voli donositi vjetar i kišu. To su njegovi najbolji prijatelji.

Kada prođe jesen stiže zima i Gospodar jeseni oblači svoju pidžamu, te odlazi na spavanje.

Filip Sambol, 3.c

MAJKA JESENSKOG LIŠĆA

Majka jesenskog lišća donijela nam je jesen, a sa njome i puno plodova i šarenog lišća.

Majka jesenskog lišća obožava lišće. Ona čuva jesen svojim čarobnim moćima. Majka jesenskog lišća boji lišće u svoje najdraže boje; žutu, crvenu i smeđu. Njezina kosa je čokoladno smeđe boje, svilena i mekana. Glava joj je okrugla kao pun mjesec. Oči su joj crne kao crna noć. Nos joj je tanak kao igla. Usta su joj svilena i crvena kao ruža. Lice joj je pokriveno sjajnom kožom. Na glavi joj je šešir napravljen od orahove korice. Haljina joj je napravljena od suhog lišća. Na vratu ima lančić napravljen od grančica, a na ušima joj vise naušnice od lišća. Na nogama ima cipele na visoku petu od vazdazelenih iglica. Njezina krauna napravljena je od suhe trave.

Majka jesenskog lišća uživa u jeseni jer je okružena svojim omiljenim bojama.

Ana Prusac, 3.c

ČUVARI ŠUME

Jednom davno u kišovitoj jeseni živjele su životinje čiji je posao bio čuvati šumu.

Među tim životinjama bio je jedan jež, jedna lisica, jedan vuk, medvjed, srna, jelen, mali mravi i puno ptica koje su čuvale šumu iz zraka. Jednog dana dok su čuvali šumu, lisica reče: ''Dosta mi je ove kiše, grmljavine i munja koje napadaju naša drveća i rijeke.'' Svi su se složili s lisicom. Jež je dodao: ''Mogli bi napraviti nešto čime bi usmjerili oluju na sjever, jer ova oluja dolazi sa zapada i uništava našu jesen i našu šumu.'' Javila se i srna: ''Mislim da bi bilo bolje i lakše za nas da ovu oluju usmjerimo prema istoku, a ne prema sjeveru.''  Svi su se zamislili i nakraju složili sa ježom. Nakon dugog razmišljanja, jež je sjetio kako će ostvariti svoj plan. Pozvao je sve životinje, rekao im svoju ideju i oni su marljivo počeli raditi. Napravili su šipku na planini i usmjerili je prema sjeveru. Srna je i dalje bila uvjerena da su oluju trebali usmjeriti prema istoku, pa joj je jež rekao: ''Na istoku ima puno ljudi koji mogu biti ozlijeđeni.'' Tada je srna odustala od svoje zamisli.

Tako su životinje, čuvari šume, spasili i šumu i jesen.

Robert Sigurin, 3.c

KRALJICA JESENI

Stigla je jesen. Hoćete li biti samnom u ovoj priči? Idemo je poslušat.

Jesen je. Šuma je prekrivena lišćem. Djeca bacaju lišće. Životinje skupljaju plodove za zimu. No tko je sve te promjene u prirodi učinio? Mislim da znam. To je učinila Kraljica jeseni. Pa kakva je ona? Kraljica jeseni je hladna. Ona ima smeđu kosu, zelene oči i crvene usne. Glava joj je okrugla, a na glavi ima kapu od žutog lišća. Ugodno je popunjena. Ima haljinu od smeđeg lišća, a naušnice od lješnjaka. Kraljica jeseni ima tanke noge. Cipele su joj napravljene od debelih oraha. Kraljica jeseni je brza i voli izazivati djecu. Ona nam daje mnogo voća.

Eto, upoznali smo Kraljicu jeseni.

Antonija Perić, 3.c

 

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 16. 10. 2013. 18:26

Jesen tiho hoda po šumi

Jesen tiho hoda po velikoj šumi. Donosi slasne plodove u velikoj košari koje stavlja na drveće tako da ljudi budu veseli. Šuma tiho jesenje šušti jer jesen polako stiže sve bliže  i bliže. Svojim čarobnim kistom dotakne šumu koja odjednom postane čarobno mjesto ispunjeno šarenim bojama. Kad šumom puhne jesenji vjetar, uzbune se listovi i od straha popadaju na šumsko tlo čineći prekrasan šareni sag.

Jednog sam dana išla u šumu i osjetila da me netko zagrlio, ali nisam vidjela tko. Lagani povjetarac mi je šapnuo da se ne bojim. Prisjetio me je da je to samo jesen koja se pretvara u čaroliju i da će nestati dok trepnem.  Trepnula sam, i zaista, oko mene već je bio snijeg. No, za mene jesen nije nestala, ostala je u mojem srcu.

Valentina Brnjak, 6.a

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 16. 10. 2013. 18:25

Zamišljam prijateljicu jesen

Ove godine prijateljica jesen

Ranije mi dođe u posjet.

Za hladne noći ogrnuta plaštem

Pokrije mi oči šarenim lišćem.

Skrivena gustom maglom,

Praćena snažnim vjetrom

Došulja se dok lišće kupim.

Kad pođem tražiti tihu jesen,

Sjetim se da se ne smatra bićem.

Prijateljicu jesen samo zamišljam

Dok slatke plodove jeseni berem.

Franciska Gashi, 6.a

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 16. 10. 2013. 18:23
 


Važni datumi

28.6.2017. - podjela svjedodžbi (8h niži, 9h viši, 11h osmaši)

21.8.2017. - popravni ispit (8h)

4.9.2017. - prvi dan nastave

Za više obavijesti, slijedite LINK.

Priloženi dokumenti:
Kalendar nastave 2016-2017.pdf


Satnica škole

Rasporedi zvona dostupni su u prilogu.


Raspored informacija

Raspored informacija za roditelje dostupan je u prilogu.


Školska himna

Školsku himnu napisala je učenica bivšeg 8.b razreda Monika Zmiša, a uglazbila ju je profesorica glazbene kulture Matea Petrić.

Ona nije najveća na svijetu
al' je za nas ponos na planetu.
Ona je najbolja za svoje đake
kao i učitelj što stvara prvake.

Nagrađena je za vrt najljepši
s ravnateljicom koja nam se smiješi.
Naša je škola mjesto sreće
u zimsko jutro i ljetno veče.

U vrtu Ksaver Šandor Đalski
blista nam bista,
a zastava vije se do neba
dok Đalski vječno djecu gleda.

Svih osam godina ovdje smo proveli,
svoje smo glave znanjem punili.
A kad je vrijeme odlaska
nikome nije do rastanka.


E-nasilje

Nasiljem se ne smatra samo fizički udarac, već i vrijeđanje, omaložavanje i iskorištavanje djece putem interneta. Ukoliko smatrate da ste žrtva elektroničkog nasilja ili pak poznajete takvu osobu ili situaciju, prijavite to klikom na "Crveni gumb".


Tražilica



Brojač posjeta
Ispis statistike od 16. 10. 2011.

Ukupno: 287044
Danas: 55




preskoči na navigaciju