Školska godina 2023./2024.
5.10.2023. Dan učitelja
22.12.2023. Božićna svečanost
7.5.2024. Dan pješačenja
27.5.2024. Dan škole
31.5.2024. Projektni dan
Školska godina 2023./2024.
Niži razredi |
|||
1.a | 2.a | 3.a | 4.a |
1.b | 2.b | 3.b | 4.b |
1.P | 2.P | 3.P | 4.P |
1.N | 2.N | 3.N | 4.N |
Viši razredi |
|||
5.a | 6.a | 7.a | 8.a |
5.b | 6.b | 7.b | 8.b |
- | - | 7.c | - |
5.N | 6.N | 7.N | 8.N |
individualne informacije
za roditelje te polasci
autobusa u školskoj godini
2023./2024.
« Travanj 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
Lijepi jesenski dani potaknuli su u meni želju za kretanjem. Šetala sam prstima po karti Hrvatske, a oni su zaigrali baš u Hrvatskom zagorju. Činilo se da se ondje žele zadržati pa sam im htjela udovoljiti i uputiti se upravo onamo. Ali kamo? Tada je odnekud isplivala slika sata povijesti i hrabrog Matije Gupca koji je htio bolje za hrvatskoga seljaka i zbog toga je pogubljen.
I tako sam krenula u Gornju Stubicu, neodoljivi kraj vođe Seljačke bune. Uputila sam se autobusom prema našem glavnom gradu. Vozeći se, promatrala sam ljepotu prigorskoga krajolika. Jesen je obojila zlatnom bojom brežuljke i šume Prigorja. Ljudi užurbano obavljaju jesenske radove. Diveći se ljepoti prirode, brzo sam stigla u Zagreb. I on je okupan toplim jesenskim suncem. Ceste su pune automobila, tramvaji škripeći vijugaju tračnicama. Stigavši u Zagreb, uputila sam se pješice do Glavnog kolodvora i sjela na vlak za Gornju Stubicu. Vožnja vlakom oduševila me. Vagoni su puni putnika, a ja uživam u pogledu kroz prozor. Zlatnožuta polja, brežuljci, vinogradi i voćnjaci ostaju za nama. Za nama je ostala i mirna rijeka Sava koja kao da se ulijenila u ovoj jesenskoj toplini.
Vlak je stao u Zaprešiću. Vidim lijep gradić pun užurbanih ljudi. Krećem dalje prema Zagorju. Stajemo u Velikom Trgovišću, Zaboku i Oroslavlju. Ljepota prirode kao da se produbljuje. Prolazimo i kroz Stubičke Toplice. Sigurna sam da su pune kupača. Prolazimo kroz Donju Stubicu i stižemo do Gornje. Natpis na ploči ponovno me naveo na razmišljanje o Matiji Gupcu i Seljačkoj buni. Grad se smjestio na obroncima Medvednice. Izišla sam iz vlaka i krenula u razgledavanje grada. Čitala sam mnoge legende o Gupcu i njegovoj buni te sam silno željela vidjeti onu neuništivu Gupčevu lipu koja još uvijek odolijeva prolaznosti. Brzo sam prošla kroz centar grada i pokraj crkve – eno je! Iako ju je načeo zub vremena, ona prkosno stoji poput hrabrih stubičkih seljaka.
Sjela sam na klupu ispod lipe, a njezina se krošnja uspravila iznad mene i štitila od sunca. Osluškujem ptice i vjetar u granama i čini mi se čujem rasplamsane uzvike i pozive na borbu. A onda vjetra nestane, povuče se nekamo i zavlada svečana tišina. Sretna i ponosna, tiho sam ustala noseći u duši sjećanje na hrabre hrvatske seljake i neprocjenjivo blago povijesti – upornu Gupčevu lipu.
Chiara Arbau
(Ovaj literarni rad predložen je za županijsku razinu Smotre Lidrano.)