preskoči na sadržaj
Literarni kutić

31. svibanj - Dan grada Zagreba

ZAGREB U PROLJEĆE

Volim proljeće. U proljeće je moj rođendan kad sve cvjeta, drveće lista i priroda se budi. U to doba Zagreb je još ljepši grad kad se zazelene raskošne krošnje drveća u drvoredima i parkovima Gornjeg grada. U svibnju se učenici vesele i stoga što škola traje još mjesec dana pa proljeće u našim mislima čini još raskošnijim. Mnoge životinje izlaze iz svojih skloništa jer više ne sanjaju zimski san te kreću u potragu za hranom, kao u šumama Zagrebačke gore koje se spuštaju do samog zagrebačkog središta.

U kasno proljeće, pred ljeto, ima više ranog voća. U voćnjacima najprije će roditi trešnje, jabuke i kruške, a  ostalo voće malo kasnije, u ljeto. Ljudi na selu, u okolici Zagreba, u svojim vrtovima u proljeće sade povrće. Djeca vole brati cvijeće koje raste na livadama i dvorištima. Visibabe i jaglaci, kao vjesnici proljeća, ne smiju se brati jer su to zaštićeni cvjetovi prirode, što je najočitije u Parku prirode Medvednica. Tu raste puno raznovrsnog drveća, primjerice kesteni,  i cvjetaju zaštićene cvjetne vrste poput alpskog jaglaca,  gospinog vlasca, cvjetnog kukurijeka, proljetnog drijemovca i šumske ciklame. Prošetamo li Maksimirom vidjet ćemo nježne treperave zelene breze i žalosne vrbe koje su svoje prolistale grane spustile do jezera po kojem nečujno plove labudovi.

Proljeće kao doba vedrih živih boja, kad cvijeće najljepše cvjeta,  svake godine ukrasi Zagreb pa grad ponovo oživi u svojoj raskošnoj ljepoti.

Vjekoslav Fučkan, 5.a

 

ZAGREB GRAD

 

Zagreb volim jer živim u njegovoj okolici, u zelinskom kraju Zagrebačke županije, nadomak glavnog grada naše domovine, Republike Hrvatske. Često ga posjećujem i svaki put iznova mu se divim. Njegova najstarija, najznačajnija i najduža ulica je Ilica, duga čak pet tisuća šesto šezdeset metara. Glavni gradski trg je Trg bana Josipa Jelačića, značajan je i Kvaternikov trg, Iblerov trg i drugi. Svaki put kad posjetim svoj omiljeni grad, vidim nešto novo ili obiđem neki dio grada koji još nisam razgledala. Volim otići u Maksimir,  posjetiti zoološki vrt i vidjeti sve životinje te im se diviti. Naravno, ne smijem zaboraviti Bundek koji je za djecu raj, niti cijeli zagrebački kraj.

Iva Kavić, 5.b

 

MOJ ZAGREB

 

Tvoja kruna nad glavom se bijeli,

Svako dijete ti se od srca veseli.

Tvoj odraz na suncu je sjajan,

Grički top nad gradom je slavan.

Jelačić ban na trgu je ponosan,

Park na Zrinjevcu je stoljetan.

Melanija Kavić, 5.b

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 2. 6. 2013. 19:34

Rap pjesme

ZA JUNAKE

 

Živimo u svijetu

gdje nema ideja

samo svi sjede,

gledaju što će pasti s neba

Političari plešu

samo na stolu

gledaju u koju će uložit kladionu

Više ljudi može

postići sve bez imalo muke

probiti sve granice

Toliko smo jaki

da ćemo reći

što nas i za što će nas jezik peći

Čak nas se boji

i Južna Koreja

Njihove igračke lete u grom neba

I nemojmo dopustiti

da nas porazi barijera

jer voda može teći

koliko hoće, koliko treba

NASA nikad neće

vidjet vanzemaljce

jer će oni sami doći

da pozdrave junake!

Matija Kević, 8.c

 

 

RAJ

 

Ako smo u gabuli, ne znači da je kraj
Želimo i dalje svoj predivni raj.

Mi smo, također, dio cijele ove priče
Iako smo samo naivno biće.

Nije nas briga tko gdje slavi
Brinemo samo tko je u vladi.

Želimo svoj dom kakav je već bio
Svoju slobodu svatko od nas bi htio.

Svi vjerujemo u svoje bolje sutra
Sve do, svima nama, posljednjeg jutra.

Marija Kos-Perko, 8.c

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 16. 5. 2013. 19:08

Majčin dan

MAJKA

Majčin lik i njene tople ruke

Toliko su toga učinile za me.

 

One su s nama u sreći i tuzi,

U svjetlu i tami.

 

One su s nama kad smo sami.

 

Majka je sreća, veseli se s njom,

Majka je svjetlost, pođi s njom.

 

Majka je ljubav, uzmi je na putu svom,

Majka je sve, prihvati je u životu svom!

 

Vjekoslav Fučkan, 5.a

 

MAJČIN LIK

Majka  nam daje sve,

Ona nam stalno pomaže.

Kad nas grli, srce nam bije,

Kao da i sunce tada jače grije.

Nitko je ne može zamijeniti,

A mi se za nju možemo potruditi.

Bez nje život nam staje,

Tada nam nitko ljubav ne daje.

 

Iva Kavić, 5.b

 

DRAGA MAMA!

Draga moja majčice,

Ti si moje sunašce.

Ja te volim, ja te znam,

U tebe se pouzdam.

Vjeruj mi, mama,

Moje svjetlo za te sja.

 

Melanija Kavić, 5.b

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 14. 5. 2013. 18:51

Healthy eating habits (Health Education Programme)

In our  English textbook "New Project 4" there is a whole unit dealing with our HEALTH. We have learnt about us and our body, about different diets and healthy food. We revised what we already knew but we found out something new. We know, we all should exercise more, avoid junk food, don’t even start smoking , protect our skin, wear shoes that fit our feet properly and many other things. People that do all these things are generally happier, healthier and in better shape. They also live much longer.

It is important that we eat all kinds of food. Not just meat. Vegetables and fruits are very healthy. We should eat those more often, but it is the best if we eat all of that combined. We know that vitamins and minerals are very important part of our diet, particularly when we are teenagers, because our body is growing then.  We have learnt there are two kinds of vitamins and those are: fat-soluble ones (A,D and E) and water-soluble ones(B and C). Our body can't store water-soluble ones so we need to eat a lot of fruit and vegetables rich in vitamin B and C.   We get vitamin A from fruits, vegetables, milk and eggs, vitamin B from bread, fish, meat, beans and eggs, vitamin C from most fruit and vegetables, vitamin D from sunshine and fish and eggs too, and finally, vitamin E from bread, fish, nuts and eggs, of course. Vitamins are good for our skin and eyes, our  teeth and bones, they give us energy, protect us from infections and many other things.
There are also minerals (calcium, iron, magnesium, zinc, potassium) which are important for our bones and teeth. They are also very important for our blood to carry oxygen around our body. We get those mostly from meat and fish but you can find them in cheese, beans and not to forget, in eggs too.

Finally, in the test there was a text about different diets in different parts of the world where we could learn a few things: Average Americans eat 1500 calories more than they need (2200 calories) every day what is the main reason why there are so many obese people there. People in different parts of the world eat the same food but use the ingredients in different ways: in Asia they eat more rice and vegetables and add meat just to spice the meal, whereas in Argentina they eat a lot of meat but only the non-fat parts.

“But maybe the best advice comes from those French people who can eat a lot and stay slim. Their secret – take your time and put your knife and fork down between each bite. People who eat slowlyenjoy the taste more. They also know when they have eaten too much ! “

Ivan Poldrugač,  8c.

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 30. 4. 2013. 19:02

Our Field Hockey Champion – Klaudija Puhelek

This is an interview with Klaudija Puhelek, my classmate and a field hockey champion.

A: I´ve heard that you are very good at field hockey ?

K: Well, yes, I´ve been training field hockey for four years.

A: How come that you have such good results ?

K: I practice a lot. From the beginning, I went to every training and I took it very seriously. Of course, it wouldn´t be possible without my team.

A: Have you ever won any competition ?

K: Me and my team have won many competitions and we´ve also travelled a lot.

A: Where have you been to ?

K: We played on tournaments in Austria, Hungary, Slovenia, Germany.

A: What is your best result ?

K: I was sellected the best scorer at the indoor championship in Croatia in 2012/2013 season.

A: Do you love hockey and why ?

K: I love it because it is a team sport, it is fast and very interesting. Hockey is more than a hobby to me.

A: I understand that. Thank you for the interview and keep it up.

K: I will.

Ana Marija Lisičak, 7b.

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 30. 4. 2013. 19:01

Dan planeta Zemlje

Ljudi remete i uništavaju prirodu

Ja sam riba Marko. Upravo sam se vratio iz toplih voda u svoje staro jezero. Kada sam došao, nije bilo mojih prijatelja. Raspitao sam se i dobio odgovore, a svi su glasili ovako: „Čudovišta, čudovišta!“ Pitao sam se: „Kakva čudovišta?“ Još malo sam razmišljao, a onda zaključio: „Ljudi.“ Znao sam da su to bili ribari ili ljudi koji zagađuju vode i prirodu. Nisam ništa mogao, kao ni jedna druga riba u moru. Ništa nisam mogao...

Dok sam plivao, vidio sam neki veliki čamac kako plovi jezerom, a iza njega ostajale su mrlje benzina. Pred mojim je očima umiralo mnogo riba, mnogo biljnog i životinjskog svijeta. Tada sam se sjetio svojih prijatelja. Nisam više mogao mirno sjediti i ništa ne činiti. Lupio sam perajom po stolu i krenuo zaustaviti to zlo. Nismo mogli puno učiniti, ali taj je dan nastala udruga „Zaštitimo vode“. Svaki smo se dan trudili zaštititi prirodu koja nas okružuje. Na kraju, uspjeli smo.

Naučio sam da ljudi uništavaju biljni i životinjski svijet, a da često toga nisu ni svjesni. Zato smo im slali poruke, a sve su sadržavale istu misao: Zaštitimo prirodu, biljni i životinjski svijet, ona to sama ne može učiniti.

Marko Posavec, 5.b

Riba u rijeci

Da vam se predstavim: ja sam riječna riba. Već dulje vrijeme živim u ovoj rijeci. Prije nekoliko mjeseci doplivala sam do najšireg dijela rijeke. Tu sam ostala jer mi se na tom mjestu voda činila najbistrijom i najčišćom. Moram vam priznati da sam tijekom plivanja ovamo vidjela dvije ribe koje se bore za svoj opstanak. Neobični događaji remete mir u našem vodenom svijetu. Jedna starija riba ispričala mi je kako je često gledala ružnu i crnu tekućinu koja je zagađivala rijeku. Jedva je izvukla živu glavu. I ja sam neki dan ugledala neke ljude kako bacaju otpad u rijeku. Bilo je tu stakla, plastike, starog motornog ulja i guma. Nadam se da će ljudi shvatiti da bacanjem smeća u vodu ne zagađuju samo prirodu i životinje nego i sami sebe. Također, nadam se da će shvatiti da ne mogu živjeti bez mirisa cvijeća, cvrkuta ptica i žubora rijeka i potoka.

Chiara Arbau, 5.b

Dora iz ribnjaka

Dobar dan! Ja se zovem Dora. Živim u ribnjaku. Prije sam bila jako sretna što tu živim, no sve se promijenilo i danas sam jako nesretna. Ovdje sam živjela sa svojom obitelji, ali njih više nema. Mama i tata umrli su zbog velike količine otpada u ribnjaku, a moja braća i sestre umrli su tako da su ih oni zli ljudi upecali i pojeli. I sada sam ostala bez ikoga. Ne volim ovo mjesto, a i ne razumijem ljude. Kako mogu biti tako zli prema ribama i ostalim živim bićima na ovom planetu. Ovo mjesto je strašno! Ovdje je prije živjelo mnogo riba, a sada ih više nema. Prije nekoliko mjeseci svi smo se družili, čak smo imali i park namijenjen djeci. Međutim, više ni njega nema. Otpad je nešto što uništava moj život i učinio me nesretnom. I danas kada o tome nekome pričam, rastužim se i rasplačem jer se sjetim svoje obitelji i prijatelja... kojih više nema.

Ivona Jurkovac, 5.b

Nezadovoljna ribica

Ne volim kada ljudi bacaju smeđe i otpad u vodu jer to smeta meni, mojim prijateljima i svim ostalim ribicama i drugim bićima u rijeci. Ne volim, također, kada ljudi i djeca idu u ribolov zato što su već puno mojih prijatelja upecali, a upecali su i moju mamu. I onda sam bio ljut i tužan cijelu godinu. Tada smo se odlučili osvetiti i nismo htjeli ići na udicu!

Uskoro, sve se poboljšalo jer su ljudi prestali dolaziti na naše jezero. Naime, u blizini su napravili puno veće jezero u kojem ima više ribe pa su nas, na sreću, ostavili na miru.

Gabriel Gabršek, 5.b

Ah, ta lijepa vremena

Ta lijepa vremena bila su kada još nije bilo turista, nemarnih ljudi i onog smeća u mom jezeru. Tada sam još mogao razgovarati s Matijom, svojim prijateljem – čovjekom. Sve je počelo kada je moje jezero proglašeno najčišćim jezerom na svijetu. To je privuklo turiste koji su odmah bezbrižno počeli bacati smeće u moj dom. Tada sam izgubio dar govora. Za dva tjedna više nitko nije htio ni pogledati jezero, a ni prići mu. Ti ljudi uništili su mi dom, a nisu nadoknadili štetu. Ako ovako nastave, priroda će im se sama osvetiti. Davat će ljudima sve manje, a na kraju – ništa.

Marko Gongola, 5.b

DAN PLANETA ZEMLJE

O Danu planeta Zemlje nemamo puno za reći, osim što bi bilo poželjno da se čovjek malo zabrine za svoj planet.

Na Dan planeta Zemlje ljudi bi mogli voziti bicikle, a ne automobile. Tako bi manje zagađivali zrak i trošili puno manje prirodnog bogatstva. Mogli bi saditi šume, zato što ih sve više nestaje u drvnoj industriji i tvornicama papira. Čovjek se polako počeo odvajati od prirode pojavom računala, tableta, smartphonea…

Sve to pridonosi otuđenju čovjeka jer sve manje boravi u krajoliku, a više za računalom jer ih na to upućuje način života, radni zadaci i brza komunikacija s poslovnim ljudima i prijateljima. To im omogućuje tehnologija  21. stoljeća.

Sigurno mnogi misle kako im stalno netko prigovara da previše zagađuju, ali to ne govore da zašite samo sebe, već i prirodu, jer priroda je naša majka, zar ne?

PROLJETNI KRAJOLIK

Pčele se bude,

Drveće lista,

S izvora teče voda čista.

Svijet je pobjegao od bijelog kista,

A od zime više ništa.

 

Vjekoslav Fučkan, 5.a

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 26. 4. 2013. 18:42

Ljubav između lonca i poklopca

Na svijetu se svaki dan rađaju neke nove  ljubavi:obične i neobične, logične i nelogične. Tako je npr. neki dan Marko Ani poklonio čokoladu, a dan prije uvjeravao nas je da ne voli djevojčice i da nikada neće biti zaljubljen. Na Valentivovo su , gle čuda, mačka i miš snimljeni kako zajedno gledaju zalazak sunca. Priča je osvanula u svim dnevnim novinama. Što bi tek rekli novinari na ljubavnu priču koja se desila prošle  nedjelje na mom štednjaku.

Baka se sa sajma vratila s novim loncem . Bio je plav i visok sa srebrnim ručkicama. Zasjao je na štednjaku pri pripremi ručka. Baka je pristavila juhu. Iz ormara je izvadila dugo nekorišten poklopac. Crven poklopac s malom bijelom ručkom koji nije pasao ni na jedan lonac ili je bio premalen ili prevelik. Bila je to ljubav na prvi pogled! Čim su se ugledali lonac je počeo brčkati, hučiti,tutnjati…, a poklopac je poskakivao, pištio, smijao se i namigivao. Juha je začas bila gotova. Bila je to najbolja ljubavna juha koju smo ikada jeli. Nakon ručka desila se nezgoda. Prala sam suđe. Poklopac je pao i ostao bez ručke. Baka ga je morala baciti. Sljedećeg dana baka je ponovno pristavila juhu u istom loncu, ali ovog puta bez poklopca. No, loncu nije bilo do kuhanja, nedostajao mu je poklopac. Bio je tužan. Svi su bili nestrpljivi i gladni. Juha nikako da zakuha. Baka je izvadila potrgani poklopac, zalijepila mu bijelu ručkicu i stavila ga na lonac. Od silnog uzbuđenja lonac je počeo kuhati kao lud. Nikada ih više nismo rastavili.

Nadam se da mi vjerujete da ne postoji veća ljubav od ove i da mačka i miš dan danas zajedno gledaju zalazak sunca.

 

Una Litvić, 4. b

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 19. 4. 2013. 19:33

Monolog jedne trešnje

Ja sam stablo trešnje. Nalazim se u malom voćnjaku ispred obiteljske kuće. Društvo mi prave stabla jabuke, marelice i trešnje. Zajedno provodimo dane razgovarajući o vremenu, životinjama i ljudima.

Prije petnaest godina posadio me djed kojeg više nema. Svojim vlasnicima sam zbog toga posebno stablo. Čuvaju me i paze sa ne uvenem. Već sam poprilično velika trešnja. Moje grane su široke i bujne. Pune su pupova. Djeca me obilaze i penju se po meni. Tome se jako veselim. Zajedno se radujemo crvenim i ukusnim trešnjma .Tada i ptice slijeću na moje grane. Ne volim da me kljucaju. Srećom, netko ih uvijek otjera.

Nadam se da ću živjeti još mnogo godina kako bi sve razveselila svojim mirisnim cvjetovima i finim plodovima.

Patrik Tkalčević, 4. b

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 19. 4. 2013. 19:31

Haiku

Vijori vjetar

kroz moja brda, gore

-ja trčim za njim.

Matija Zagorec, 4.b

 

Vesela ptica

cvrkuće na grančici

i doziva me.

Ivona Miličević, 4. b

Jesenje sunce

pjeva zlatnu pjesmicu,

na mom ramenu.

Ivana Jurković, 4.b

Na maslačku je

pola kapljice rose.

Sunce izlazi.

Una Litvić , 4. b

 

Nanose snježne

napuhao vjetar

veće od mene.

Petar Buković, 4. b

 

Navjesnik je

proljeća.Žut,nježan i

lijep jaglac.

Doris Bliznac. 4. c

 

Ptice pjevaju.

Opojni miris ruže

ispred kuće je.

Borna Vukadinović, 4. b

 

Proljeće je tu.

Već priroda se budi.

Ptice cvrkuću.

Lovro Đanić, 4. b

 

Jedan dragulj na

obali mora svijetli

ko morska pjena.

Katarina Eskić, 4. b

 

Stiže proljeće

s lijepim cvijećem-

kojeg ja čekam.

Patrik Tkalčević 4. b

 

Procvalo cvijeće

u malom dvorištu ,u

proljeće rano.

Marko Bedenic, 4. b

 

Planine bijele!

U nebesa se vinu

i stanu tamo…

Smrzava se zec,

puše silovito sad

ledeni vjetar.

Snijeg bijeli pada,

u šumi mala srna

za majkom plače.

Bregovi mali

ponosno stoje ovdje

u proljeću tom.

Zelena krošnja.

Cvrkut ptica čuje se,

kiša će pasti.

Borna Škrlec i Marko Šoić, 8. a

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 19. 4. 2013. 18:36

Narodne mudrosti

Ne pošpotaj se ni grbavomu drijevu.

Liepa rieč otpira vsa vrata.

Žejen sam kak graba!

Roka roku mije, a obraz obadvije.

Lonec se loncu pošpotava, a obadva su črni.

Tak si kak muneni Ivica!

Sakomu si loncu poklopec!

Mir, mir, nišče nije kriv, samo baba i krompir!

Imaš rit kak bogec peč.

Nije me briga, al me baš interesira!

Razbiježali ste se kak rakova deca!

Dej se poglej kakvi su ti lasi, saka dlaka svoju politiku tira!

Kaj je preveč, preveč je! Tiraš mak na konec!

Bedast pak živi!

Ti si jen hurmak!

Črlen si kak kokotovi pantleki!

Se hincaš kaki kobila!

Saka rit dojde na šekret.

Zmisliš se kak prda za nedelu.

Ne tiraj konja teri neče vleči!

Prikupio: Borna Škrlec, 8. a

  :: opširnije :: 


objavio: Dražen Crni  datum: 9. 4. 2013. 18:40

Svjetski dan voda

ZNAČAJ VODE ZA ŽIVOT

 

Voda nema ni okusa ni mirisa. Voda je jedan od najvažnijih prirodnih resursa. U vodi nema hranjivih tvari. U tijelu je potrebna za puno neophodnih procesa. Nijedno živo biće ne može živjeti bez vode. Količine slatke vode su ograničene, a potrebe su sve veće. Samo racionalno korištenje slatkih voda i pročišćavanje otpadnih voda omogućit će dugoročni život na našem plavom planetu. Voda je bitna i po svojoj prošlosti. Naime, život je nastao u vodi. Mnogi znaju da su se prvo razvile morske, a onda kopnene životinje. Vodu u prirodi nalazimo u krutom, tekućem i parnom stanju. Tužno je, ali ipak treba znati da je na Zemlji samo 2,26 posto dostupne slatke vode, da dvije trećine čovječanstva nema dovoljno pitke vode i da pet milijuna ljudi godišnje umire zbog nedostatka pitke vode, njezine onečišćenosti i loše kvalitete. Sve to pokazuje kako treba više brinuti o vodi jer bez nje nema života.

Vjekoslav Fučkan, 5.a

VODA, DAR PRIRODE

 

Voda je neophodna za život koji je bez nje nemoguć. Kako je voda dar prirode, moramo je čuvati da bude čista, zdrava i pitka. Voda je preduvjet za održavanje svih organizama na Zemlji. Potrebno je paziti da se voda ne onečisti. U gradovima je sve manje čiste vode, a treba je sve više. Voda je sastavni dio namirnica i prehrane te je neophodna za naš opstanak. U našem kršu teku rijeke ponornice pa je krška izvorska voda naš najvažniji prirodni izvor. U Gorskom kotaru teku čiste rijeke kao što je Kupa, Korana, Mrežnica i Dobra. Lička rijeka Gacka izvor je kristalno čiste vode. Bistra brza rijeka ukras je gorskog krajolika.

Antonio Rodić, 7.c

BEZ VODE NEMA ŽIVOTA

 

Vodu čovjek s divljenjem prikuplja i njeguje od pradavnog doba, jer je za razliku od ostalih prirodnih pojava, neodvojiva od njega samog. Među različitim elementima koji okružuju čovjeka na Zemlji, samo se ona javlja gotovo svuda kao savršena, plodonosna i jedinstvena. Najvjerojatnije je otuda i njezina duhovna simbolika kao izvor života, sredstvo očišćenja i obnavljanja. Čudesan život vode nikada se ne gubi s površine Zemlje. Važnost i značenje vode u bilo kojem kontekstu je neupitno. Voda je život! Gotovo šest tisuća godina od nastanka prvih poznatih civilizacija na obalama velikih rijeka poput Inda, Nila i Gangesa, čovječanstvo svjesno iznimnog značenja vode za život i opstanak čovjeka i društva, uključeno je u borbu za kontrolom nad vodnim resursima. Pomanjkanje pitke vode za čovjekove dnevne potrebe muči veliki dio svijeta i stvara ozbiljne zdravstvene probleme, navodi se u izvješću Svjetske zdravstvene organizacije. Manjak vode u svijetu pogađa četiri od deset stanovnika naše planete, a stanje je iz dana u dan sve gore. Najveći uzrok tome je nagli porast svjetske populacije, urbanizacija i povećano korištenje pitkih i industrijskih zaliha vode. Upravo zbog pomanjkanja pitke vode veliki zdravstveni problemi prisutni su u nerazvijenim zemljama svijeta, u Aziji i Africi. Nema dovoljno zaliha vode za korištenje ni u domaćinstvu, ni industriji niti za potrebe okoliša. Svaki dan moramo biti zahvalni što imamo vodu, jer bez vode nema života.

Bruno Ivšić, 7.c

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 23. 3. 2013. 19:16

Intervju s pedagoginjom naše škole Vijest ima dokument u privitku

Razgovor ugodni s pedagoginjom naše škole dostupan je u prilogu.

 

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 18. 3. 2013. 18:49

Proljeće

PROTULETJE

 

Tičeki popevaju,

Cveteki cvetaju,

Pupolki pupaju

I male čele zujiju.

Na staroj jaboki

Cveti su procvali.

Dugo je ta jaboka tam,

Ne sećam se kolko lijet,

A na njoj je rodil

Još jen cvet.

 

Vjekoslav Fučkan, 5.a

 

PROLJEĆE

 

Prvi dah proljeća,

Visibaba ispod snijega.

Propupale su cica-mace,

Žuti jaglaci na brijegu,

Šafrani u šumi.

Povjetarac njiše cvjetiće.

 

Jelena Vurajić, 8.c

 

PROLJETNI DAN

 

Jednog sunčanog jutra pogledao sam kroz prozor. Vrijeme je bilo prekrasno pa sam odlučio izaći van u prirodu. U dvorištu ispred kuće, u zelenoj travi bijelile su se sitne tratinčice kao proljetni ukrasi. Izašao sam iz dvorišta i pošao puteljkom preko travnate livade prema šumi. Ptice su me pozivale svojim radosnim cvrkutom. Šuma je prolistala, a stabla su odjenula prozračne zelene haljine. Po grani hrasta verala se vjeverica. Na šumskom tlu ugledao sam cvjetni sag satkan od bijelih i ljubičastih šafrana. Šumski potočić žuborio je proljetnu pjesmu.

Ivan Vodopijevec, 5.a

 

POČETAK PROLJEĆA

 

Dvadeset prvog ožujka je prvi dan proljeća. Tada počinju pupati jabuke, šljive i kruške u voćnjaku. To je rascvjetano godišnje doba. Ptice selice vraćaju se iz južnih krajeva, a neke se životinje bude iz zimskog sna. Na livadi i u šumi niču proljetnice kao vjesnici proljeća: visibabe, jaglaci, cica-mace, šafrani, zvončići, šumarice, potočnice, đurđice i ljubičice. Pčele oprašuju proljetne cvjetove i skupljaju pelud za med. Sunce obasjava prirodu pa ona sja u cvjetnoj ljepoti.

Antonio Rodić, 7.c

 

Proljeće

 

Stiglo je proljeće.

Prolistalo je drveće,

sunce je zagrijalo,

trava se zazelenila.

Lastavice se vratile sa juga,

nestala je zimska tuga.

 

Nives Hujić, 2.c

 

Proljeće

 

Proljeće je svuda oko nas,

ptice cvrkuću na sav glas.

 

Visibabe male provirile iz trave,

a šafran se smije i veselo na suncu grije.

 

Proljeće nas mami van

i zaigrani smo cijeli dan.

 

Timotej Filipović, 2.c

 

Proljeće

 

O proljeće drago, stiglo si ti,

konačno se mogu vani igrati!

 

Stigle su laste i drage rode,

baš sam sretan što zima nam ode!

 

Sve se zeleni i cvijeće miriše;

o proljeće moje volim te najviše!

 

Karlo Mrazović, 2.c

 

Ljubav u proljeće

 

Proljeće je divno,

proljeće je bajno,

cvrkut ptica voli svatko.

 

Cvijeće na livadi,

šareno kao duga,

rakunu se bijeli

njegova pruga.

 

Sunce sja,

kao žito bojom zlata;

a mene voli

i moj tata.

 

Luka Pereglin, 2.c

 

Proljeće

 

Proljeće u moje dvorište stiže,

lijepi dani sve su bliže.

 

Ptica pjev čuje se svud,

zima se neda, ali uzalud.

 

Vjesnici proljeća na sve strane cvjetaju,

Ptice selice sa svih strana slijetaju.

 

Priroda se budi, sve bilje lista,

cvijeće posvuda miriše i ljepotom blista.

 

Proljetni miris poljem se širi,

sunce nam kroz oblake sramežljivo viri.

 

Benjamin Lovriš, 2.c

 

Proljeće

 

Stiglo je, stiglo

na krilima vjetra.

Zeleni se trava,

veseli se pčela.

 

Proljeće je stiglo,

lastavica zna,

gradi svoje gnijezdo

cijelu noć i dan.

 

Iz zimskog sna

visibaba se budi,

proljeće je stiglo,

viču glasno ljudi.

 

Filip Sambol, 2.c

 

Proljeće

 

Proljeće je toplo,

proljeće je sjajno,

proljeće je šareno,

a ponekad i hladno.

 

U proljeće se sije,

sadi, obrezuje.

 

U proljeće se ore,

kopa i sve sređuje.

 

Visibabe, šafrani,

narcise – proljetne su vjesnice.

 

Antonija Perić, 2.c

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 6. 3. 2013. 19:04

Maškare

MAŠKARE

 

Karnevalski običaji potječu iz Sredozemlja i srednje Europe, značajni su i danas u Južnoj Americi. Poznat je talijanski karneval u Veneciji gdje na gradske ulice i trgove izlaze maskirani likovi odjeveni u tradicionalnu skupocjenu odjeću koja simbolizira odijevanje iz pojedinih razdoblja prošlosti poput renesanse, baroka i slično. Svi likovi imaju drugačiju frizuru nego inače, poneki periku, šešir, zagonetnu krinku i krinolinu. Građani su tu, kao na pozornici, i glumci i redatelji.

U 14. i 15.stoljeću putovima su prolazila kola u obrednim proljetnim povorkama u čast egipatske božice Izide. Krajem prosinca obredi su se održavali da se pomogne „mladom suncu“ između Sveta tri kralja i Pepelnice sredinom veljače.

Selima su obilazile maskirane povorke da otjeraju zle duhove, potaknu plodnost zemlje te zaštite stoku i usjeve. U brazilskim gradovima kostimirani likovi kreću se ulicom uz glazbu i ples. Tu je istaknut lik djevojke sa zastavom te bubnjari koje predvodi kraljica.

U hrvatskim krajevima maskirani su likovi zvončari u Istri, poznat je riječki maskenbal i samoborski fašnik.

Mi se svake godine u našem zelinskom kraju maskiramo pa maskirani prolazimo ulicom, obilazimo domove prijatelja, ponekad pjevamo ili nešto odglumimo.

Sviđaju mi se maskirani likovi srednjovjekovnog viteza, Robina Hooda, zagonetne princeze ili vile. Ja se volim zamaskirati kao neki tajanstveni lik da me nitko ne prepozna.

Ivan Vodopijevec, 5.a

 

MASKENBAL

 

Svake se godine krajem veljače održava maskenbal u europskim i južnoameričkim gradovima kada kostimirani likovi plešu i pjevaju po ulicama.

Kod nas se u Rijeci održava riječki karneval, a u Samoboru samoborski fašnik. Tu se često održavaju i priredbe kad nastupaju maskirani likovi kao pjevači ili glumci u nekoj veseloj komediji na središnjem gradskom trgu. U Samoboru se svi maskiraju pa se na ulicama može vidjeti puno maskiranih likova u koje se maskiraju odrasli i djeca. U gradu se prodaju krafne, kremšnite i slatkiši.

U našoj školi niži razredi održavaju ples pod maskama u školskom holu uz glazbu te biraju najbolje maskirane likove koji dobivaju nagrade.

I ja se volim maskirati i s prijateljima otići u susjedstvo pa nešto odglumiti.

Putem sretnemo i druge maskirane likove, djevojčice odjevene poput princeze, vještice, čarobnice, a dječake kao ratnike, vitezove, indijance ili nešto drugo.

Antonio Rodić, 7.c

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 22. 2. 2013. 19:03

Neobična prijateljstva

Neobično prijateljstvo

Morska neman Moro živjela je na morskom dnu. Povremeno je dolazila na površinu. Taj je Moro bio velik i strašan. Imao je glatku i sjajnu kožu tamnosive boje. Dugačak se rep prema kraju sužavao i djelovao je poput oštrice noža. Oči su mu bile crveno-crne i izgledale su zastrašujuće. Kretao se brzo i nestajao  u trenu. Bio je gotovo nečujan, ali znao je ispuštati visok i piskutav zvuk. Reklo bi se da je bio tužan bez obzira na svoj zastrašujući izgled. Nije volio biti viđen. Izranjao je iz vode pred sumrak kada više nije bilo ljudi.

U početku sam se skrivao da me ne vidi, a onda sam shvatio da ne radi ništa strašno što bi mi moglo nauditi. Činilo mi se da je i on primijetio mene. Prije je izranjao daleko od obale, a onda je prilazio sve bliže. Istezao bi svoj uski, dugački vrat i micao glavom kao da želi nešto reći. Šutio sam i sa strahom gledao što će biti dalje. Skupio sam hrabrost i progovorio. Mamio sam ga k sebi. Polako smo se upoznavali i približavali jedan drugome.

Jednog dana došao je u plićak i ispustio tih i tugaljiv zvuk, kao da me zove. Krenuo sam oprezno prema njemu. Sjeli smo jedan nasuprot drugome i gledali se. Tada smo se razumjeli. On je tražio društvo, prijatelja. Obuzeo me ponos. Osjećao sam se posebnim jer je jedno takvo neobično biće tražilo moje prijateljstvo. Moj prijatelj Moro bez obzira na veličinu i strašan izgled, bio je pitom poput malog psića. Čini se da izgled ipak nije važan. Nešto drugo puno je važnije – prijateljstvo, na primjer.

Borna Ozimec, 5.b

 

Moj neobični prijatelj

Jutro je. Probudio sam se, a dan je bio lijep i sunčan i ništa nije dalo naslutiti da bi se nešto neobično moglo dogoditi. Bilo je vrijeme da krenem na utakmicu, sjeo sam u auto i uputio se prema igralištu. U autu sam shvatio da je nešto drugačije, iz torbe sam čuo nekakve čudne šumove. Kad smo stigli, s nestrpljenjem sam otvorio torbu i čuo nježni glas koji mi je rekao: „Dobar dan“.

To je bio duh. Od straha i zbunjenosti samo sam ga gledao, bez riječi. Kad je vidio koliko sam uplašen, rekao je da se zove Mrki i da ga se ne moram bojati jer mi je on došao pomoći, a s vremenom ću, rekao je, i ja pomoći njemu. Bio je sićušan i smiješan, kroz njega se sve moglo vidjeti. Brzo smo se sprijateljili; znao je sve: letjeti, brzo trčati, načiniti se nevidljivim. Rekao je da živi u ruševnom zamku na dalekom brdu, ali je isto tako bio i tužan jer su ga se svi bojali. Želio je pomoći ljudima i tražio je prijatelje te je zato došao k meni. Utakmica je počela i ja sam morao igrati, a on se učinio nevidljivim i krenuo sa mnom.

Utakmica je bila čarobna, pobijedili smo, a ja sam uz pomoć svog novog prijatelja odigrao za čistu desetku. Nakon utakmice predložio sam mu da sutra ode sa mnom u školu da ga upoznam sa svojim prijateljima. Na to mi je odgovorio da će ići, ali ne kao duh nego kao dječak. I tada mi je objasnio da je on meni danas pomogao da budem igrač utakmice, a ja njemu svojim prijateljstvom da ponovno postane dječak.

Alan Pukšec, 5.b

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 22. 2. 2013. 18:59

Pjesme

Kreda

 

Jedna luda kreda pisala bez reda,

jedva je čekala da je učenik pogleda.

Tad nastade vika, nered i krika,

na ploči je niknula nekakva slika.

 

Spužva se smije, po ploči vodu lije.

Učiteljica kaže: “To u redu nije!”

 

Moj ljubimac

 

Voli mrkvu, puno spava,

dražesna je čupava mu glava.

 

Ružičasta nježna mu je njuška,

a najdraža poslastica - kruška.

 

Po sobi trči cijeloga dana

pa kroz prozor gleda izvana.

 

Krzno mu je bijelo i meko,

pogodili ste - on je zeko!

 

Vjekoslav Fučkan, 5. a

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 19. 2. 2013. 19:27

Jesenski dan

Jesenska staza

Bilo je rano jutro. Vjekoslava je privlačila jesen i šareno lišće. Kao da ga je zvala da izađe van i prošeta jesenskom stazom.

Vjekoslav je izašao i počeo šetati. Vidio je ostalu djecu kako šeću jesenskom stazom. Zvao ih je i vikao da ga pričekaju. Nitko ga nije čuo.

Odjednom stvori se on u vlastitom krevetu. Sada je već zbilja bilo pravo jesensko jutro. Samo je sanjao da je šetao jesenskom stazom, ali ovog puta to se ostvarilo. Sada je zbilja šetao stazom. Ostala djeca još su spavala. Vjekoslav je imao jesen samo za sebe. Nitko ga nije mogao zaustaviti u uživanju.

Vjekoslav Fučkan, 5. a

 

Jesensko jutro

Bilo je to jednog tihog maglovitog jesenskog jutra. Magla je bila toliko gusta da se mogla rezati nožem. Ivan je ležao u krevetu i lijeno se protezao. Nije mu se dalo izaći iz toplog kreveta. Zamišljeno je gledao kroz prozor svoje spavaće sobe tu gustu i dosadnu maglu. Tako gledajući van, Ivan je razmišljao kako je ptičicama hladno i vlažno od magle. Odjednom mu je sinula jedna odlična ideja. Dosjetio se da bi mogao napraviti kućicu za ptičice.

Skočio je iz kreveta, oprao je zube i na brzinu se obukao. Istrčao je iz kuće i otišao ravno u tatinu radionicu. Tamo je pronašao sve potrebno za kućicu. Ivan je neumorno mjerio, pilio i zabijao čavliće. Uskoro je kućica za ptice bila gotova. Sad ju je samo trebalo postaviti na neko drvo i pričekati ptičice da se usele u svoju novu kućicu.

Nije trebao dugo čekati. Jedna ptičica je plašljivo doskakutala do kućice, a za njom i druge. Ivan je bio presretan što je pomogao ptičicama. I dalje je bilo maglovito, ali sada to Ivanu više nije smetalo.

Ivan Vodopijevec, 5. a

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 19. 2. 2013. 19:26

Slučajna pogreška

SCENA 1.

(U pozadini sjede Nina i mama. Zabrinutim pogledom gledaju u zamišljeni televizor. Ispred njih, pred publiku, dolazi voditeljica vijesti koja se javlja s aktualnim vijestima.)

Voditeljica: Cijenjeni gledatelji, nalazimo se u Novom Zagrebu, ispred zgrade maloljetne N.P., četrnaestogodišnje djevojčice, koja je završila u bolnici zbog trovanja alkoholom. Kako saznajemo djevojčica se nalazi izvan životne opasnosti. Ove je godine to 30. evidentirani slučaj maloljetničkog trovanja alkoholom. Porast konzumiranja alkohola kod mladih postaje sve veći problem suvremenog društva.

(Voditeljica odlazi sa scene. Mama i Nina neko vrijeme nastavljaju buljiti u televizor, a potom ga gase. Mama se nervozno počne kretati po sceni)

M: Koja sramota!

N: Oprosti…

M: (Kao da ju ne čuje): Ne mogu od srama ni na ulicu izaći. Ne razumijem! Zbog čega si se toliko napila!?

N: Mama, nisam htjela… ( ne stigne završiti rečenicu)

M:Nisi htjela!! Meni se tako ne čini!! Koliko alkohola treba popiti da se padne u nesvijest???

N: Oprosti mi, molim te! Moraš mi vjerovati da sam prvi put u životu popila više od jedne čaše alkohola.

M: Uopće me nije briga! Mislila sam da znaš kao alkohol djeluje na ljude, osobito djecu.

N: Znam. (pokunjeno)

M: Kakvu je to sliku ostavilo o nama kao roditeljima? Znaš li da svi misle da smo neodgovorni, da se sve ovo dogodilo jer te nismo dobro odgojili??

N: Žao mi je…

M: Nina, užasno si me razočarala. Mislila sam da si pametna cura koja zna što se smije, a što se ne smije.

N: (Pokunjeno gleda u pod… Bez riječi.)

M: (Mijenja ponašanje. Postaje tužna.) Ne mogu sad pričati o tome... Idem do dućana…Pričat ćemo poslije. (Krene prema vratima, zastane, pogleda kćer i kaže) Probaj se odmoriti.

N: Oprosti. (Potiho, kad je mama već zatvorila vrata.)

SCENA 2.

(U sobu ulazi Biba, odjevena frajerski??? Pretvara se da je dobre volje kako bi oraspoložila Ninu.)

B: Hej stara, kak’ si?

N: A kak ’bi bila!

B: E, daj se razvedri! Gledaj sve sa svjetlije strane! Postala si prava celebrity faca od tog događaja!!!( Smije se usiljeno).

N: Biba, pa barem bi ti trebala shvatiti kako se osjećam.

B: (Ozbiljno, tužno). Ma znam, stara! Žao mi je kaj nisam bila s tobom kad ti se to dogodilo.

N: Pa ne možeš me ti uvijek štititi. Sama sam si kriva.

B: Probaj mi molim te objasniti samo jednu stvar. Zašto si toliko popila??

N: Htjela sam se samo opustiti i biti zanimljivija.

B: Molim??

N: (Očajno) Nemaš ti pojma koliko je meni ustvari teško! Imam mamu koja mi ograničava slobodu, starog kojeg nikad nema, nadimak štreberice u školi, ovaj glupi djetinjasti izgled… Frustrira me što uvijek moram biti  na mjestu i zadovoljiti druge

B: Nemam pojma! Čuj i ja sam u istom sosu kao i ti pa se ipak ne opijam okolo.

N: Nisam htjela toliko popiti. Zaista nisam htjela… ( Zamišljeno ) Sve se odvijalo tako brzo…

(Na brzinu se Biba miče sa scene. Na scenu ulaze Lana, Katja, Dora, Jura i Denis. S linije trešti muzika. Nina prilazi grupici cura, muzika se stišava, započinje razgovor.)

SCENA 3.

K: Super, uspjela si doći!

N: Da. Na svu sreću dobila sam zaključno 5 iz povijesti. Mama je bila toliko oduševljena da ju nisam morala puno nagovarati da me pusti van!

D: Pogodila si na koji tulum doći! Pogledaj došao ti je Jura!

N: Meni? Ko da bi ja kod njega imala šanse?

L: Stara, nemoj se podcijenivati! (Zagonetno se nasmiješi i ode.)

D: Dođi, idemo do njih.(Pokazuje prema dečkima)

J: Bok, cure, kako ste!

K: Drago mi je kaj ste uspjeli doći na moj tulum!

D: Hvala tebi na pozivu. Kaj kažete na to da tulum pojačamo do kraja?

DORA: Kak’ to misliš?

D: Uspjeli smo kupiti cugu u dućanu u kvartu. Jeste li za pivu? (S ponosnim smiješkom vadi limenke pive iz ruksaka)

K: Pa daj jednu!

J: Nina?

N: Ne bi smjela!

J: Joj oprosti! (Podrugljivo) Zaboravio sam da ti uvijek igraš po pravilima! Prva mala štreberica…

N: Ma ne! Uopće nije tako (posramljeno, kao da se mora opravdati)

J: Dokaži! Dođi, popit ćemo pivu i onda plesati bez prestanaka(Uz smiješak prima Ninu za ruku i zavrti ju po sobi)

N: (Uz smijeh): U redu, od jedne pive mi ništa neće biti.

(Uzima pivu, daje Juri ruku. Lana odlazi do muzike, pojača ju. Za to vrijeme svi se okupe na jednom mjestu. Sjede u krugu i vidno pripiti razgovaraju. Na kraju im se pridruži i Lana. Piva kruži.)

D: Muzika je super stvar! Trebali bi pjevati umjesto da razgovaramo!!

L: Joj, bilo bi super kad bismo mogli stisnuti pauzu kad nam se ne sviđa što drugi govore!!ha,ha!

J:Vi ste ludi!

N: ( POTIHO, NITKO JU NE ČUJE) Meni nije dobro!

K: To sa muzikom ne bi bila dobra ideja jer ne bi mogli razmišljati od silne buke

Do: Da, Ko da inače razmišljamo!!!( Svi se smiju)

K: Čuj o dečkima i krpicama razmišljam ,o učenju baš i ne.

N: Meni nije dobro

J:Pa i vidi se!( Svi prasnu u smijeh)

D: Ma vi nemate pojma, ovo je super ideja!!!

N: Nije mi dobro( Proba se podići, ali ne uspijeva. Pada u nesvijest. Lana prva dolazi do Nine.

L: Zovite hitnu!( Panično)

K: Hitna će brzo doći!

(Skupina se skuplja oko Lane i pokušavaju joj pomoći. Zvuk sirene čuje se u pozadini.)

SCENA 3.( Muzika prestaje, Biba i Nina su opet same na sceni)

N: Ostalo znaš. Lana je bila još donekle prisebna i nazvala je hitnu i oni su me odveli u bolnicu.

B: Znala sam da taj Jura donosi nevolje!

N: Mislila sam popiti samu jednu pivu. Nisam se ni snašla, već sam dobila drugu, pa treću… Koja sam ja glupača! (Na rubu plača.)

B: Trebala si mu reći da ne želiš piti.

N: Nisam htjela da misli da sam dosadna štreberica kojoj je život samo škola. Htjela sam mu biti zanimljiva.

B: Ali ti i jesi zanimljiva i bez alkohola. Voliš čitati, stručnjak si za filmove. Ako Jura to nije u stanju vidjeti, bolje ti je bez njega.

N: Znam, shvatila sam to na teži način. Najgore je što sad moram mami dokazivati da inače ne pijem.

B: Tvoja mama je razumna. Durit će se još neko vrijeme, ali na kraju će ti oprostiti.

(Mama ulazi u sobu).

N: Mama oprosti. Nisam htjela toliko popiti. Htjela sam se samo uklopiti.

M: Uklopiti kamo? U društvo maloljetnih ovisnika? Nina, pa to me i plaši! Mislila sam  da si dovoljno pametna i da nikad nećeš pasti pod tuđi utjecaj.

N: Lako je tebi govoriti! Ti i tata uvijek očekujete najbolje od mene, i u školi, i na natjecanjima i doma. Nikad nemam pravo ni na jednu pogrešku. Znaš li koliko me drugi znaju podbadati zbog toga što sam takva?

M: To rade jer su ljubomorni i jadni. Uvijek sam puno očekivala od tebe jer sam mislila da si pametna cura koja zna misliti svojom glavom i od koje će jednog dana nešto biti

Nisam mislila da ćeš zbog zafrkavanja pasti pod tuđi utjecaj.

N: Ni ja. Ljuta sam  na sebe što sam napravila ovakvu glupost.

M( Dolazi do Nine, stavlja joj ruku oko ramena): Događa se. Nadam se da si shvatila da te alkohol neće učiniti zanimljivijom, već samo izgubljenom i jadnom.

N: Jesam.

M: (Mama ju grli i kaže) Sve ćemo mi to preživjeti. Idemo se malo opustiti, možda ima koji film na televiziji. (Pale televiziju. Pojavljuje se voditeljica.)

V: Nedavni slučaj maloljetničkog opijanja treba shvatiti krajnje ozbiljno. A krivce za to treba tražiti u domovima gdje roditelji nemaju kontrolu nad svojom djecom. U školama koje nemaju program prevencije ovisnosti, u medijima koji promoviraju alkoholna pića na svakom koraku te iskorištavaju žrtve za popunjavanje medijskog prostora. Djevojčica N. K. imala je sreće, no postavlja se pitanje što će se dogoditi ako sljedeća žrtva ne bude takve sreće.

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 19. 2. 2013. 19:10

Božićna priča

Ja sam Rudolf. Imam vrlo važnu ulogu. Predvodim sanjke Djeda Božićnjaka. Ja i ostali sobovi volimo taj posao i pripremamo se godinama za njega. Sutra je taj veliki dan. Bojim se jer sam najmlađi član ovdje. Djed Božićnjak me ohrabruje jer zna da sam jedino ja njegov spas jer putujemo po mraku, a moj mali nos obasjava put. Idem sada spavati jer moram biti odmoran za taj veliki dan.

Ah, jutro je! Jako se bojim, ovo je prvi put da ću predvoditi sanjke Djeda Božićnjaka. Danas sve mora biti kako treba. Razmišljam što će biti ako ne uspijem, što će se dogoditi ako mi se nosić smrzne. Sav se tresem. Evo djeda! Sakrio sam se iza najvećeg soba. Ne znam što da radim. Djed je rekao:„Idemo Rudolfe! To je samo probni let i ako se nešto dogodi ništa nećemo uništiti. Sve će biti u redu.” Ja sam se samo nasmiješio i rekao:„Nadam se.”

Krenuli smo. S prvim koracima osjetio sam strah, ali kasnije sam se oslobodio. Pogledao sam iza sebe i vidio ostale sobove kako gledaju u mene i pažljivo prate svaki moj potez. Malo sam se uspaničio zbog toga. Ispred nas sam vidio jedan veliki sivi oblak. Ušao sam u njega polako i moj nos je zasjao da nam osvijetli put. Odjednom je udarila munja u naše sanjke!

Osvrnuo sam se i vidio kako djed pada. Pregrizao sam   remen   koji me spajao sa saonicama i rekao sobovima da ostanu na mjestu. Sjurio sam prema djedu i uhvatio ga nekoliko metara iznad zemlje. Vratio sam ga u saonice i odveo ih natrag kući. Postao sam junakom dana. Uvečer smo djed, ostali sobovi i ja podijelili poklone svoj djeci svijeta. Shvatio sam da me strah sputavao na mom putu do uspjeha.

Laura  Markešić, 7.b

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 19. 2. 2013. 18:47

Privremeni raskid

Dva dana smo skupa. Zove se Melisa. Najslađe mi je kada poslije škole u parkiću vikne: „Bruno, stani!“ Danas sam ju primio za ruku i odveo na sladoled. Kući uvijek dođem kasno pa moram mami objašnjavati…Naravno, ne želim joj reći za Melisu. Tada bi tata saznao pa bi mi počeo pričati o svojim curama i kako moram na vrijeme prekinuti svaku vezu. To se dogodilo s Lorenom. Prekinuo sam s njom zbog straha da me ne traži naušnice kao neka cura moga tatu prije 20 godina. Zaboravio sam ju, nadam se da je i ona mene, iako to tako ne izgleda…Svaki dan oni pogledi, kao da me želi ubiti… Nema veze, sada se moram skoncentrirati na vezu s Melisom.

Sutra je treći dan naše veze. Sutra joj neću ništa kupiti. Prvi dan sam joj kupio čokoladu, ona meni ništa. Samo se nasmijala. Danas, drugi dan naše veze, kupio sam joj sladoled. Ona meni ništa! Sutra,  treći dan naše dugotrajne veze, ona će meni nešto kupiti…Kad smo već kod toga, dobro bi mi došla nova olovka. Brzo sam zaspao. Probudila me budilica. Moram u školu. Obukao sam košulju, nove traperice, a na glavu sam ispraznio cijelu tubu gela.  Šetajući  prema školi, sreo sam Lorenu. Da, to je ona luda cura s još luđim pogledom. Samo sam prošao pored nje. A onda…zlatna kosa,smeđe oči, crvena haljina, raširene ruke…Prazne ruke? Gdje je moja olovka?„Hej, Bruno! Znaš li što je danas?” pitala me nasmijavši se. „Treći dan naše veze, zar ne?” posramljeno sam ju pitao. „Ti se sigurno šališ! Pa rođendan mi je!” Molim? Zaboravio sam rođendan vlastitoj curi? Curi u koju sam zaljubljen?Ja sam najgori dečko!

„No, jesi li mi pripremio neko iznenađenje?” pitala me zaljubljeno. „Ja, ja…” nisam znao što reći. „Kako si nezreo! Gotovo je! Prekidamo!” Okrenula se i potrčala prema školi.

Taj dan sam preskočio školu. Otišao sam kući. Razmišljao sam o curi koja mi je promijenila život, a ja sam ju izgubio. Nemam volje za životom.

Sinula mi je jedna ideja! Kupit ću joj bombonijeru, malog medu i dijamantne naušnice! Dobro… Zaboravimo naušnice.

Jutro je došlo brzo. Poklone sam spremio u vrećicu i krenuo. Kad sam došao blizu škole, vidio sam da neka cura trči prema meni…Melisa! To je Melisa!„Bruno, oprosti. Jučer sam preburno  reagirala. Izvoli!” Dala mi je olovku. Kako je pogodila? Olovku nisam dobro ni pogledao od njezine ljepote. Dao sam joj poklone. Obrazi su nam se rumenili. Zagrlila me i poljubila u obraz. Mislim da sam se još više zaljubio. Pomirili smo se, otišli u park i pričali o vjenčanju. Mislim da je Melisa ona prava!

Leonarda Jurkovac, 7.b

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 19. 2. 2013. 18:45

Tajne jednoga šalabahtera

Bok! Ja sam Šalbahter. Prezime nemam jer sam svaki tjedan drugačiji: šalabahter iz povijesti, geografije pa čak i iz vjeronauka!

Nakon ispita uvijek završim u smeću, ponekad i u torbi, zgužvan i ružan. Neću plakati jer nemam razloga. Znam da ću ponovno postati nečija jedina šansa na ispitu.

Nitko ne zna da se ja nekad krijem u pernici, u džepu, u majici, ispod ispita… Nitko ne zna kakve pojmove moram zapamtiti. Ne možete zamisliti koliko se ja namučim skrivajući se!

A o strahu koji ja prolazim dok se profesorica stvori ispred mog vlasnika neću vam ni pričati. Najviše mrzim kad moj vlasnik dobije jedinicu iz nekog predmeta, premda mi nije baš previše jasno zašto troši toliko vremena da mene stvori, umjesto da se ponekad nešto našterba!

Nema veze… Ipak imam najljepši posao na svijetu. Pomažem učenicima.

A sada moram ići! Sutra je test iz kemije!

Leonarda Jurkovac, 7.b

  :: opširnije :: 


objavio: Dražen Crni  datum: 19. 2. 2013. 18:43

Moje skitnje

Svakog se ljeta skitam  po obali Jadranskog mora. Kao u polusnu koračam opijena mirisima mediteranskih biljaka.

Hipnotizirajući zvuci kovitlanja vjetra koji vodi valove…Osjećaj spokoja dok mi kapljice mora umivaju lice. To su čari mojih skitnja. Vrući pijesak i sunce koje grije užegli asfalt. Desetak kupača koji plivaju i rone u morskim dubinama.

Ponekad se sa psom popnem na planinu punu veličanstvenih, moćnih, bijelih stijena i sat vremena uživam u suncu i krajoliku, u pogledu. Ja se skitam tamo gdje mi je najljepše, najmirnije…Tamo gdje se mogu odmoriti.

Oduvijek sam imala potrebu skitati se, suočiti se s novim izazovima, pustolovinama.

Postoje ljudi koji se ne žele suočiti s novim stvarima u životu, no puno je bolje imati hrabrosti i odlučiti se na rizik. Promjene ne moraju biti teške. Skitanjem se opuštamo od stresa i ljutnje koje donosi život.

Anđela Karamatić, 8.b

  :: opširnije :: 


objavio: Dražen Crni  datum: 19. 2. 2013. 18:42

Zima

SNIJEG ZABIJELI SELO

 

Bijela jutarnja magla obavija kraj,

Ne vide se ni kuće, ni seoski put.

Padaju oblačići, kao ovce snježni,

Sniježit će na granje i drveće.

Krenut će putem zimske bjeline

I uskoro nestati u jutarnjoj magli.

 

Vjekoslav Fučkan, 5.a

 

ZIMSKI DAN

 

Kad sam se probudio, pogledao sam kroz prozor. Bio sam jako veseo jer je sve bilo puno bjeline. Vidjevši da je pao snijeg, pozvao sam svoje prijatelje te ih veselo upitao hoće li poći sa mnom sanjkati se i skijati niz brijeg na bijeloj zimskoj strmoj stazi. Oduševljeno su pristali pa smo se pripremili za zimske sportove. Obukli smo zimsku opremu i krenuli na sanjkanje. Jurili smo na saonicama, skijali smo se i igrali na snijegu. Napravili smo lijepog snjegovića na dnu skijaške staze. Bio je vrlo lijep, ukrašen crnim gumbima na snježnoj bundi, s mrkvom umjesto nosa i bijelom kapom na glavi. Naš snjegović najljepši je simbol zime i snježnih radosti.

Denis Šabić, 7.b

 

ZEC U ŠUMI

 

Jednog lijepog zimskog jutra probudio sam se ugledavši bijeli snježni pokrivač u svom dvorištu. Otišao sam k prijatelju koji stanuje u blizini i probudio sam ga.

On se veselio zajedno sa mnom. Toplo smo se odjenuli i krenuli u šetnju šumom. Šuma je ogrnula bijeli snježni ogrtač, bilo je vrlo tiho, vidjeli su se samo tragovi naših stopala u snijegu. Na proplanku napravio sam snjegovića, grudali smo se i radili anđele od snijega. Kad sam krenuo u šumarak, odjednom sam vidio zeca kako je protrčao i nestao u gustom grmlju. Bio je vrlo preplašen, brz i okretan. Po povratku, na rubu šume, vidio sam ograđen prostor gdje je bilo sijena, djeteline, mrkve i kukuruza za šumske životinje koje su zimi promrzle i nemaju dovoljno hrane. Mislim da će i zec možda tu proći jer je promrzao za ove duge i vrlo hladne zime s puno snijega.

Ivan Vodopijevec, 5.a

 

ZIMSKI KRAJOLIK

 

Jedva sam čekao da padne snijeg. Čim je pao, veselo sam otišao po prijatelje da idemo na sanjkanje. Bilo je puno snijega pa smo utrli zimski spust kojim ćemo juriti na saonicama. Bila je tu i snježna skakaonica za one koji su brži i spretniji.

Naš brijeg bio je zameten snijegom, a, kad se temperatura spustila, idućeg jutra i zaleđen. Morali smo paziti dok smo se sanjkali da ne jurimo prevelikom brzinom jer smo se jedva zaustavili.

Kuće u pozadini bile su pokrite snijegom pa je na krovovima bilo skoro pola metra snijega. Dvorišta su bila zametena pa ih je trebalo očistiti, a ralica je danonoćno čistila ceste. Nakon nekoliko dana stanje se normaliziralo i promet se mogao nesmetano odvijati. Mi đaci putovali smo školskim autobusom u školu bez zastoja.

Antonio Rodić, 7.c

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 2. 2. 2013. 19:21

Božić je!

DAR SVETOG NIKOLE

Sveti Nikola je zaštitnik pomoraca i putnika. Poznat je po tome što je pokrenuo tradiciju stavljanja čizmica na prozor šestog prosinca. Nikola je bio siromašan, a sve što je dobivao darivao je drugima. Tako je siromašnom plemiću darovao zlatnike za miraz kćerima koje su se trebale vjenčati.

Djeca danas stave čizmice na prozor čekajući darove. Za Svetog Nikolu ne dobivaju se veliki, skupi i raskošni pokloni jer ni Nikola nije mogao dati puno.

Svake godine očekujem i veselim se daru jer je on uvijek malo drugačiji od prethodnog.

Vjekoslav Fučkan, 5.a

BOŽIĆ

Božić se kalendarski obilježava 25. prosinca. To je blagdan na koji se rodio Isus Krist. Ljudi danas kite borove lampicama i kuglicama. Nekada su se na bor stavljale svijeće.

Na Badnjak, dan prije Božića, pod bor se stavljaju darovi. Na večer se ide na misu polnoćku. Na vrata se stavljaju ukrasni vjenčići. U adventu se, svake od četiri nedjelje, pale svijeće. Kad se spomene Božić, većina ljudi pomisli na još jedan lik, Djeda Božićnjaka. Zovu ga još i Djed Mraz. Djed Božićnjak ne nosi darove u svim državama svijeta. U Rusiji poklone donosi snježna kraljica, a u Italiji dobra vještica. Darove zapravo daruje netko drugi, ali neću uništiti čaroliju Božića.

Vjekoslav Fučkan, 5.a

BOŽIĆ U MOJEM DOMU

Svake godine 25. dvanaestog slavi se Isusovo rođenje. Taj blagdan nazivamo Božić, a dan prije je Badnjak. Na Badnjak kitimo bor pod koji se stavljaju darovi za svakog člana obitelji. Na Badnjak u pola noći demo na polnoćku.

Kad svane snježno jutro, već je bijeli Božić, otvaraju se darovi. Pokloni nisu bit Božića kako neki misle, već ljubav, veselje i molitva.

Božić mi je najdraži i najljepši blagdan u godini jer je sve okićeno. Najljepši mi je snježni Božić jer me snijeg smiruje, a najvažnije je da djeca obožavaju snijeg.

Na Božić je cijela obitelj okupljena u domu gdje se mole i poštuju jedni druge.

Nikolina Škrlec, 7.c

MOJ DOM ZA BOŽIĆ

Božić se slavi 25. prosinca. Dan prije, na Badnjak, ide se na misu polnoćku.

Tada se kiti božićno drvce. Ukrašava se raznobojnim kuglicama, osvijetli plavim lampicama koje se na večer pale i gase i tako dočaravaju čaroban blagdanski ugođaj. Pod drvcem su jaslice kao simbol Isusovog rođenja.

Na Božić se za ručak priprema purica s mlincima. Za blagdan mama peče kekse i  božićne kolače. Poslije podne idem se s prijateljima sanjkati na brijeg i uživati u snježnim radostima.

Antonio Rodić, 7.c

DJED BOŽIĆNJAK

Djed Božićnjak dolazi nam sa sjevera,

Na saonicama što ih vuče sedam sobova.

Ima čizme, crven kaput, na glavi mu kapa,

Juri iz daljine preko gora i ledenih ravnica.

Na saonicama zvonko zvone zvončići,

Na njima dolaze pokloni, kao u mašti.

 

Vjekoslav Fučkan, 5.a

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 22. 12. 2012. 18:36

Moj zavičaj

MOJ ZAVIČAJ

Živim u brežuljkastom zavičaju koji ću opisati. Meni je to najdraži i najljepši zavičaj.

Moja se kuća nalazi u Ulici Jurja Dobrile. Oko moje kuće je nekoliko prelijepih livada, a iznad njih prostire se velika šuma. U proljeće, kad šuma procvjeta, donosi miris i svježinu u moju ulicu. Dok se ujutro probudim, pogledam sa svoje terase na sve strane pa vidim zelene brežuljke prepune voćnjaka i vinograda. Često na njima vidim marljive voćare i vinogradare.

Ja jako volim svoj zavičaj jer je prepun brežuljaka i mirisnog cvijeća.

Marija Ćosić, 3.a

MOJ ZAVIČAJ

Živim u brežuljkastom zavičaju. Selo u kojem živim zove se Križevčec, a smjestilo se na brežuljku nedaleko Donje Zeline.

Brežuljak koji se zove Križevčec najljepše je selo koje poznajem. Kada pogledam prema sjeveru, vidik mi se pruža do Kalničke gore. Pogled je ukrašen svim ljepotama šuma i livada. Pogled na zapad pruža vidik prema Sljemenu. Dok je lijepo vrijeme, vidi se toranj i odašiljač na Sljemenu. Prekrasni vidici koji se pružaju okruženi su šumama listopadnog drveća i pokojim vazdazelenim drvetom. Prije dva mjeseca slikarica Jesen obojila je šumu u narančastu i žutozelenu boju. Jako mi se svidjela tako obojana šuma.

Darko Forgač, 3.a

MOJ ZAVIČAJ

Zavičaj u kojem živim je brežuljkasti. Mjesto se zove Sveti Ivan Zelina. Ime Zelina lijepo dočarava izgled moga zavičaja.

Kao što samo ime kaže, Zelina je cijela zelena. To je moja najdraža boja. Kuda god pogledam, vidim prekrasno svježe zelenilo u svoj raskoši. Lijep je to kraj gdje se izmjenjuju blagi brežuljci, šume, rodni vinogradi i žitna polja. Pitom je i bogat plodovima. Kada narastu klasja žita, tada zelenilo prošaraju zlatni tragovi, a na lijepim brežuljcima izdižu se blagorodni trsovi vinove loze.

Volim svoj zavičaj jer je lijep, nezagađen i miran.

Larisa Čoh, 3.a

MOJ ZAVIČAJ

Zavičaj u kojem ja živim je samo jedan zeleni dragulj u kruni moje zemlje.

On je prepun brežuljaka po kojima su razbacane kuće i kućice, trošne i bogate, topli domovi u kojima žive ljudi. U mom zavičaju polja su raznobojna i obrađena zemlja rađa ljudima svakakve plodove. Tu su i vinogradi koji daju najbolja vina te šume u kojima se u jesen bere kestenje, a u proljeće vjesnici proljeća ga navješćuju.

Ja volim svoj zavičaj zato što je raskošan cvijećem i brežuljcima.

Barbara Grlić, 3.a

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 26. 11. 2012. 18:57

Jesen u zraku

JESEN JE U ZRAKU

 

Maglovita jutra ispraćaju laste.

Sokom slasnih jabuka mravi se slaste.

 

Drveće polako žuto lišće gubi,

Cvijet tiho vene, a klobuk gljive izviri.

 

Jesenski vjetar na violini o jeseni huji,

Sove će na svojoj fruli zasvirati.

 

Vjekoslav Fučkan, 5.a

 

TIHI ŠAPAT JESENI

 

Kiša nam se javlja,

Puna je zdravlja.

I vjetar nas gura,

Jaka je bura.

Oblaci nas gledaju,

Sunce nam ne daju.

Noći su duže,

Uvele su ruže.

Mihaela Kršak, 8.c

 

JESENSKA MAGLA

 

Jednom sam pitao djeda što je to tmurno i sivo što je sišlo s neba. Objasnio mi je da je to oblak vrlo sitnih kapljica vode ili laganih ledenih kristala koji lebde u zraku kao magla.

Često se u jutro kad idem u školu nad moje selo spusti gusta magla pa ga prekrije kao paučinasta koprena. Hodajući putem osjetim vlagu u zraku i postane mi hladno. Kako magla smanjuje vidljivost, moj pogled ne dopire daleko i sve izgleda jesenski tajnovito. Ubrzo stignem na autobusnu postaju gdje stane školski autobus kojim svakodnevno s ostalim učenicima naše škole iz okolnih mjesta blizu Donje Zeline putujem u školu. Vozač polako vozi zbog manje preglednosti na cesti dok mi prepričavamo školske događaje, pričamo o gradivu pojedinih predmeta ili o zadaći iz matematike koju smo morali napisati za taj dan pa provjeravamo točnost riješenih zadataka.

Vozeći se promatramo prigorske brjegove skrivene maglom na kojima je utihnuo ptičji cvrkut, u voćnjacima i vinogradima pobrani su plodovi pa su opustjeli. Svakim danom sve je tiše, hladnije i maglovitije, a jesen caruje.

Jurica Knežević, 7.c

JESEN

 

Jesen se polefke vere na moj breg,

Požuti krošnje, listje nosi niz put.

Veter zapuhne, nosi oblake.

Gustu meglu spusti, skrije se.

Polefke skupi listje po stezami,

Same čkomi, ni čuti je vre ni.

 

Jurica Knežević, 7.c

 

NAJDRAŽA KNJIGA

 

Najdraža mi je knjiga „Strah u Ulici lipa“ koju je napisao moj omiljeni dječji pisac Milivoj Matošec. Zanimljiva je jer pisac pripovijeda o dječaku koji je na kraju školske godine imao jedinicu pa je upućen na poravni ispit.

Ponašao se pomalo zagonetno pred dječacima i djevojčicama iz Ulice lipa pa su ga se bojali. Na ogradi pored ceste često su pričali o njemu Praporac, Veslonožac, Latica i drugi jer nisu znali što mu se dogodilo.

Nesretni dječak imenom Mungos sprijateljio se sa starcem Tugoljubom, a liječnik Tom mu je pomogao da nauči gradivo i položi popravni ispit pa je na kraju sve dobro završilo na veselje njegovih roditelja.

Dominik Fruk, 5.b

 

LARIN IZBOR

 

Volim gledati svaku epizodu svoje omiljene serije „Larin izbor“ na Novoj TV.

To je ljubavna priča u kojoj postoje razne zapreke. Najviše mi se sviđa Larin lik koji glumi glumica Doris Pinčić jer je lijepa i ima vrlo pozitivne osobine. U trenucima tuge ona pjeva pjesmu „Zaspalo je siroče“ da se utješi.

Svakodnevno se mora boriti za svoje mjesto i opstanak u obitelji svoga supruga Jakova jer joj njegova majka nije sklona.

Elena Hezonja, 5.b

 

MOJA NAJDRAŽA TV-SERIJA

 

Najdraža mi je TV-serija „Larin izbor“ koja se snima u Splitu. Najistaknutiji je  lik Lare koja je u braku s Jakovom i imaju sina Zlaju.

Svidjela mi se jedna epizoda posvećena maskenbalu koji se održavao u dvoru.

Lara se preodjenula u sluškinju, Jakov, Nikol i Mate također su bili maskirani. Jakov je prepoznao Zlaju i Laru, iako su bili zamaskirani kao neki drugi likovi.

Najljepši mi je bio njihov susret i međusobno prepoznavanje, veseli ugođaj na maskenbalu i prekrasno uređen prostor dvora za taj događaj.

Martina Njegač, 5.b

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 7. 11. 2012. 19:29

Veselimo se zimskim praznicima

Uskoro će biti zimski praznici. Jedva čekam! Već sam razgovarao s mamom da mi nabavi skije. Ona je rekla da imam stare skije od tate. Pitao sam tatu, ali mi on nije ništa odgovorio. Baš me zanima da li će mi ih dati. Prošle zime nije bilo puno snijega, a kad je i pao, brzo ga je prekrio sloj leda i nije bilo zabavno. Ali ipak se nadam da će ova zima biti vrlo zabavna.

Stjepan Pajur (5. b)

Za zimske praznike imam odlične planove! Prvih tjedan i pol provest ću kod tate. Tata ima vuka Lahora. Svako će ga jutro šetati po parku. Sanjkat ćemo se i grudati. Čak ćemo ići i na probu skijanja.

Tomislav Dorić (5. b)

Zimski praznici – raj za poneku djecu! Znamo da sama pomisao na zimske praznike znači grudanje, valjanje u snijegu, pravljenje snjegovića i još puno toga. No, neki kažu da ne žele na zimske praznike. To je vjerojatno zato jer im je na praznicima dosadno. Evo kratkog priručnika kako provesti zimske praznike. Prvo, znamo da je vani jako hladno. Ne brinite za to, zabundajte se i krenite van. No ako je jako hladno, kada ne pomaže ni pet majica, onda se lijepo zakukuljite u krevet, upalite grijanje i igrajte neke igrice i slično. Drugo, kada ste vani onda vam ne preostaje ništa nego da radite gluposti od snijega. Radite snjegoviće, grudajte se i kad postane ledeno, idite spavati. I treće, pazite kako se grudate jer, moglo bi se dogoditi da vas zbog oga ne bude u školi.

I eto, praznici će vam sigurno biti zabavni!

Antonio Kranjec (5. b)

Ljetne praznike sam proveo veselo. Na žalost, škola je već počela. Neki su veseli zbog toga, a neki ne. Praznici su zaista brzo prošli. Ali ja sam sretan, nadam se da ću imati dobre ocjene i da će svaki učenik proći s odličnim uspjehom. Uskoro će doći i zimski praznici. To su najveseliji praznici. Sada je jesen pa nemamo puno vremna za igru.

Klaudio Mahnet (5. b)

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 28. 10. 2012. 19:19

Dan kruha

DAN KRUHA U MOJOJ OBITELJI

Dan kruha je poseban dan u školi i mojoj obitelji. Tog dana u školu donesemo kruh i kolače što se izlože na ukrašenim stolnjacima koje svećenik kasnije blagoslovi. Učenici izvedu prigodan program, pjevaju i recitiraju pjesmice posvećene kruhu.

Dok u jutro još bezbrižno sanjam, moja majka peče topli meki kruh. Čim se probudim, u sobi pišem zadaću dok jesenski vjetar nosi otpalo lišće niz put. U domu je blagdanski ugođaj, majka me iznenadi jer je ispekla kruh. Ja joj se od srca zahvalim na kruhu koji mi daruje svojim nježnim rukama i ponesem ga u školu.

KRUŠEC

Počel je listopad, den je jesenski,

Mama peče krušec v krušne peći.

 

Za krušec zela je kilu pšenične mele,

Friški kvasec, male soli i vode.

 

Krušec se polefke v peći peče,

Cela hiža je topla, diši se lepše.

 

Gda je pečen, mama ga na stol dene,

Okrugli je, korica mu se žuti kak zlate.

Martina Njegač, 5.b

KRUH KAO BOŽJI DAR

Za Dan kruha moja mama peče kruh. Umijesi tijesto, a kruh stavi peći. Dok se peče, kruh lijepo miriše što me jako veseli. Malo sam nestrpljiva i jedva čekam da kruh bude pečen. Volim svježe pečeni kruh jer je vrlo ukusan.

Svi u mojoj obitelji cijenimo kruh koji držimo u košarici. Tog se dana sjetim siromašnih ljudi koji možda ne mogu svaki dan imati svježi kruh. Mislim da kruh trebamo cijeniti i da ga ne smijemo bacati jer je to božji dar.

U školi je tog dana vrlo ugodno jer je školski hol uređen, stolovi su prekriveni ručnim radom, tu je izložen kruh što izgleda vrlo lijepo.

Elena Hezonja, 5.b

DOMAĆI KRUH

Na Dan kruha majka izradi tijesto,

Zatim peče domaći kruh spretno.

Svjež pečeni kruh jako je ukusan,

Za cijelu obitelj majčin je dar.

Volimo kruh koji je zlata vrijedan,

Svatko mu treba biti zahvalan.

 

Dominik Fruk, 5.b

DANI KRUHA U NAŠOJ ŠKOLI

U četvrtak, 11. listopada 2012. godine, u Nespešu su učenici sa svojim učiteljicama obilježili Dane kruha i zahvalnost za plodove zemlje. Sudjelovali su svi učenici od 1. do 4. razreda.

Ove je godine bilo malo drugačije nego prijašnjih godina. Razgovarali smo i razmišljali o siromaštvu i gladi u Africi.

Ujutro smo dogovorili kako ćemo provesti dan i krenuli u dvoranu pogledati kratki program.

Sudjelovala sam i ja čitanjem i recitiranjem. Vjeroučiteljica Ana nam je pripremila poučan film o različitosti našeg života i života u Africi. Poslije toga smo se podijelili i otišli na radionice. Jedni su radili plakate o Africi, drugi su izrađivali slike kukuruza, pšenice i kruha, dok su neki u kuhinji mijesili i pekli kruh. Zamirisala je cijela škola. Ja sam s prijateljima u dvorani uvježbavala program dok sve nije bilo savršeno. Ostalo je vremena pa smo se  zabavljali i smijali. Ubrzo smo se svi opet okupili u dvorani. Našim prijateljima smo pokazali program koji smo mi uvježbali, a oni nama svoje radove. Nakon završene priredbe pomolili smo se i probali kruh koji su naši prijatelji ispekli. Svatko je dobio komadić kruha koji je bio jako ukusan.

Ove godine su mi Dani kruha bili vrlo zanimljivi i poučni. Prisjetili smo se da nije lijepo bacati hranu i tražiti više nego što nam treba. Naučila sam da se odricanjem malih stvari može pomoći barem jednom djetetu u Africi.

Stella Petek, 4.n

DANI KRUHA U NAŠOJ ŠKOLI

Jedanaestog listopada 2012. godine obilježili smo Dan kruha u našoj školi. Time smo htjeli zahvaliti na svemu što  imamo i što nam daje naša zemlja.

Pričali smo o djeci u Africi. Pogledali smo i film o njihovu životu.Shvatili smo koliko smo mi bogati, a kako malo oni imaju.

Nakon tog uvodnog dijela podijelili smo se u grupe. Ja sam bila u grupi koja je istraživala i radila plakate o Africi. Bilo mi je super. Rezali smo, bojali, lijepili i pisali poruke. Napravili smo dva plakata. Jedan u kojem upoznajemo Afriku i drugi koji pokazuje težak život, glad i siromaštvo. Sudjelovala sam u prezentaciji našeg rada drugim đacima. Pogledala sam i priredbu koju je priredila jedna grupa učenika, a onda smo se u kuhinji počastili kruhom kojeg su napravili naši marljivi đaci.

Ovaj dan bio je posebno lijep. Drago mi je što smo svi zajedno započeli  projekt Škole za Afriku i odlučili pomoći djeci.

Mia Forko, 4.n

DANI KRUHA U NAŠOJ ŠKOLI

U četvrtak, 11.10.2012. g. u našoj školi u Nespešu obilježili smo Dan kruha.

Dan smo započeli u školskoj dvorani razgovorom o hrani, kruhu i gledanjem filma o životu u Africi. Nakon toga smo se podijelili u četiri grupe. Jedna je grupa mijesila i pekla kruh, druga je radila slike kukuruza, pšenice i kruha, treći su radili plakate o Africi, a četvrta grupa je pripremala priredbu. Kada su svi napravili svoje zadatke, opet smo se  okupili u dvorani i pokazali što smo radili. Poslije smo stali oko stolova, pomolili se i svatko je uzeo komadić kruha.

Ove godine pojeli smo i zadnju mrvicu kruha jer smo shvatili da moramo biti zahvalni zemlji na onome što nam daje i što mi imamo, dok ima mnogo onih koji su gladni.

Nikolina Kos, 4.n

  :: opširnije :: 


objavio: Dražen Crni  datum: 15. 10. 2012. 18:40

Jesen

RANA JESEN

 

Kiša pada s tamnog neba,

Samo nam to još treba.

Baš kad mislimo u berbu ići,

Nećemo zbog kiše stići.

 

Al' ima tu i jabuka ukusnih,

Grozdova i dunja zamamnih.

Zrele kruške na grani se žute,

Plave šljive već su pobrane.

 

Pomalo jesen kao da stari,

Sve manje je jesenskih čari.

Bliži se zima, postaje hladno,

Životinje spavaju, već je kasno.

 

VINOGRAD NA BREGU

 

Grozdje debele krasi trseke.

Idu berači pomale, pomale.

Grozdje se črni, njiše se trsje.

Nabrali su dupkom pune škrlake.

V bednju do vrha je grozdje.

Jesen pak daruje črne grozdeke.

 

Vjekoslav Fučkan, 5.a

 

JESENSKI PLODOVI

 

Počinje jesen kišovita, veselih boja.

Berači idu u vinograd u berbu grožđa.

U voćnjaku ima jabuka, šljiva i krušaka.

Čim jače zajeseni, šuma je puna kestena.

 

Toni Rodić, 7.c

 

PTICE U JESEN

 

U rano proljeće doletjele su rode,

Savile su gnijezdo, dobile male ptiće.

 

Stigle su i lepršave tanke lastavice,

Veselo cvrkućući proljetne pjesmice.

 

Gledala sam ptiće kako uče letjeti,

A onda lete k plavom nebu, u visini.

 

Kad počnu jesenske kiše i zahladi,

Lastavice i rode na jug će odletjeti.

 

Petra Kušinec, 8.b

 

JESEN U MOM VOĆNJAKU

 

Jesen u moj voćnjak stiže sve tiše,

A s njom magle i kiše jesenske.

Tiše, tiše, bit će danas kiše,

Grožđe se brati ne može više.

Žuto lišće skrilo nam je pute,

Ipak ćemo stići do kruške žute.

 

Mihaela Kršak, 8.c

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 9. 10. 2012. 18:55

Ključevi

KLJUČ LJUBAVI

Bio jednom jedan patuljak. Zvao se Tom. Jednoga dana išao je na Trg bana Josipa Jelačića. Na putu je našao zlatni ključ. Napokon je imao svoj ključ. Došao je do prvih vrata, ali ključ nije htio u bravu. Zatim do drugih i tako redom. Ključ je uporno odbijao otključati bilo koja vrata. Toma je to jako rastužilo pa je tiho zaplakao. Iz daleka ga je gledala jedna vila. Zvala se Mila. Prišla mu je i rekla mu da postoje vrata koja se samo srcem otvaraju. Naći će ih i otvoriti onoga dana kada učini puno dobrih djela. I tako je patuljak Tom krenuo na još jedan dugi put. Bio je to put ljubavi i dobrote. Nije znao koliko će trajati, ali je vjerovao da će jednoga dana doći do cilja. Tada će ključ predati drugom dječaku i poučiti ga onome čemu je njega poučila vila.

Larisa Čoh, 3.a

PATULJAK PERO I NJEGOV ZLATNI KLJUČ

Patuljak Pero šetao je po Ulici Dragutina Stražimira i našao je zlatni ključ. To je bio ključ kioska pokraj Osnovne škole Ksavera Šandora Đalskog. Vlasnik kioska bio je gospodin Tedi koji je vidio patuljka Peru kako mu krade ključ i odmah ga prijavio policiji. Policija mu je rekla da ga mora opisati. Opisao ga je ovako: "Ima crvenu kapu, zeleni prsluk, žutu majicu i smeđe hlače." Dok je Tedi razgovarao, patuljak je po Donjoj Zelini pokušao otključati sva vrata zlatnim ključem, ali nije uspio otvoriti ni jedna vrata. Sjeo je na kamen i zaplakao. Pokraj njega se stvorila dobra vila koja ga je tješila. Vila je imala crvenu haljinu, ružičasta krila i crvene cipele.

A što se dogodilo s Tedijem i policijom to se ne zna.

Karlo Vipel, 3.a

PATULJČICA ANA I ČAROBNI KLJUČ

Patuljčica Ana išla je do Zagreba Ulicom tulipana. Na putu je pronašla ključ. Bila je jako sretna jer i ona ima svoj ključ. Kada je stigla u Zagreb, počela je otvarati vrata. Otišla je do prvih vrata, no za njih je ključ bio prevelik, pa je otišla do drugih vrata, ali za njih je ključ bio premalen. Tako je prošla cijeli svijet, no ključ nije otvarao nijedna vrata. Patuljčica je bila vrlo tužna zbog toga. Sjela je na kamen pored puta u Ulici kaktusa i počela plakati. Odjednom se vila Marija stvori pored nje i počne je tješiti. Čim se patuljčica smirila, vila joj je rekla da zna jedna vrata koja može otvoriti. To su čarobna vrata Zemlje patuljaka. Vila je patuljčicu odvela do tih čarobnih vrata. Patuljčica ih je pokušala otvoriti i uspjela je. Bila je jako sretna jer je napokon došla u svoj svijet.

Elena Čurić, 3.a

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 9. 10. 2012. 18:53

Dragi naš kaj

Trsje

Stari si dedek na pragu sedi,

Srčeko v tugi, puste trsje gledi.

Kak se negda po goricam sprehajal,

Grozdje pobiral gda mlajši je bil.

Denes v  jesen tega se setil,

Celi den je nekaj premišlaval.

Žal mu je kaj ne mre hoditi

Nek same v trsje žalosne glediti.

Vune se vre mrači i hude grmi.

Spustil se dež, z oblaki curi,

Z brega kak mali potek pojuri.

Z neba najemput jake zablešči,

Se se zabeli pak v daline zagrmi.

Bojim se, čez okno kak mišek gledim.

Mihaela Kršak, 7. razred

Jesenski den

Denes v jutre veter je tak zapuhal,

Listje je z gran otpuhnul, odnesel.

Po stezam ga je skupil, nanosil

Pak je jesensku popevku zapopeval.

Šte zna o čem je stiha popeval?

Morti o tiču kak je nebom preletel.

Dež curi, na vetru krošnje se njišeju,

Deca po putu hodiju, listeki šumiju.

V šume kostajni su pak dozreli,

Na šumsko listje zgora popadali.

Velki su, okrugli, čist smeđi,

Beli znutra gda se spečeju v peći.

Mihaela Kršak, 7. razred

Stari hrast

V mom pašincu

stari je hrast,

zarasel je z travom,

stal z rastom.

Al ima jeden put

kaj su ga napravili

stari ludi,

ludi zalubleni.

Saki bi dečec

tam otpelal deklu,

jer je čarobne

tam biti skupa.

Vu seni, na travi ležati,

zalubleno se gledati,

za roke držati,

srečen biti.

A se zbog starega,

starega hrasta,

kaj je prestal rasti

i čuva slatke tajne.

Monika Zmiša, 6. razred

Tiček

Tiček na grani sedi

I vesele decu gledi,

V sebe si misli:

Tak bi se rada igral ž njimi,

Al se onda seti

I k tičekima svojim odleti.

Lucija Galić, 5. razred

Đurek

Sako jutro na mojemu krovu

črleni Đurek zoru zove.

Kriči jako, se budi, a kak i ne bi

gda ga posle grlo boli.

A celi dan na krovu spi,

se do jutra, gda počne

se ispočetka.

Dorotea Kliček-Mustaf, 5. razred

Cvetje

Na livade zelene

cvetje je raslo

brže sam ga pobrala

da ga ne neke popaslo.

Svoje mame sam ga nosila

znala sam ja, srečna bu bila.

Vu vazu ga je dela

da još dugo diši, ona je štela.

A za par dani cvetje je sehlo

i ni niš dišalo.

Tak me je prosila drugoga dana:

«Daj naberi još malo!»

Tak sam ja celoga leta

po polu cvetje brala

se dok nije došla mrzla zima

i beloga snega poslala.

Gabriela Sever, 5. razred

Kaj bi moj stari rekel

Kaj bi moj stari rekel, da zna

Da sem se z vatru igral,

Da sem krave puščal,

Al ne zna.

Kaj bi moj stari rekel, da zna

Da sem zide šaral,

Da sem kokoši naganjal,

Al ne zna.

Kaj bi moj stari rekel, da zna

Da sem z hrvatskoga dva imel,

Da sem knjige rezal,

Al ne zna.

Kaj bi moj stari rekel, da zna

Se ove gluposti kaj sem napravil,

Al ne zna,

Jer sem lažljivec kakvoga nema.

Filip Bistrički, 6. razred

Dreve

Jedne dreve črešnje

navek lepe cvete

z leta v lete.

To tak lepe cvete

i širi grane ko čovek

roke dok se zbudi.

Koren širi kak

kad otec oče

stegnuti i kušnuti

svoje dete.

Kak je to ve lepe

videti dok črešnja

cvete, kak da si ju

naslikal na paperu.

Nemre čovek tu

črešnju gledeti

kak je lepa

v lete.

Klaudio Mahnet, 5. razred

Pjesma  je izabrana za 32. recital dječjeg kajkavskog stvaralaštva "Dragutin Domjanić" održan 20. listopada 2012. u Svetom Ivanu Zelini.

Tak je negdar bilo

(Kaj mi je babica pripovedala)

Pločicu, kredu i užinu

v platnenu torbicu smo deli

I gda smo krave z paše vrnuli,

V školu smo leteli.

Mala selska školica, mala vučionica,

Al si sme vu nju stali, i veliki i mali.

Vučitel je na vrati, a v rukami mu

Knjige i šibe dve:

Tenka šiba za packe i dobiti po riti,

A z debelom pokaže gdo na ploču mora iti.

V kutu učione veliki kamin kaj nas je čez zimu grel,

A v drugem čošku magareča klupa di si je zločesti đak sel.

Japa i mati posla su nam dali,

Nisu gledeli kulike sme mali.

Zadaću sme vučili na večer kraj sveče,

Bez digitrona, interneta i žarule svetleče.

Šalica toploga mleka i male kruha

Pak molitva prije spanja,

Zora bu brzo i vreme dizanja.

Pitaš me, sinek, gda smo se igrali

Pa mi sme se to delali kak vu šali!

Na paši lovice, vu dvorištu skrivača,

A od drva mi sme složili si mača.

Lutke od krpe, lopte od mieha,

Cokalka na orehu i eto ti smieha.

Bilo je teško, i smieha i plača,

Al srce me rado v detinstvo vrača.

Male su stvari za nas male ljude,

Samo nek zdravla i sreče bude!

Antonio Pecak ml., 8. a

  :: opširnije :: 


objavio: Marina Ivčin  datum: 1. 10. 2012. 18:45
 


Važni datumi

22.12.2017. - Božićna svečanost

27.12.2017-12.1.2018. - Zimski odmor učenika

 

Priloženi dokumenti:
Kalendar 2017-18.pdf


Satnica škole

Rasporedi zvona dostupni su u prilogu.


Raspored informacija

Raspored informacija za roditelje dostupan je u prilogu.


Školska himna

Školsku himnu napisala je učenica bivšeg 8.b razreda Monika Zmiša, a uglazbila ju je profesorica glazbene kulture Matea Petrić.

Ona nije najveća na svijetu
al' je za nas ponos na planetu.
Ona je najbolja za svoje đake
kao i učitelj što stvara prvake.

Nagrađena je za vrt najljepši
s ravnateljicom koja nam se smiješi.
Naša je škola mjesto sreće
u zimsko jutro i ljetno veče.

U vrtu Ksaver Šandor Đalski
blista nam bista,
a zastava vije se do neba
dok Đalski vječno djecu gleda.

Svih osam godina ovdje smo proveli,
svoje smo glave znanjem punili.
A kad je vrijeme odlaska
nikome nije do rastanka.


E-nasilje

Nasiljem se ne smatra samo fizički udarac, već i vrijeđanje, omaložavanje i iskorištavanje djece putem interneta. Ukoliko smatrate da ste žrtva elektroničkog nasilja ili pak poznajete takvu osobu ili situaciju, prijavite to klikom na "Crveni gumb".


Tražilica



Brojač posjeta
Ispis statistike od 16. 10. 2011.

Ukupno: 309744
Danas: 32




preskoči na navigaciju