Osnovna škola Ksavera Šandora Đalskog Donja Zelina

“Dan je jedva počeo i ... Već je šest sati navečer. Tjedan je tek započeo, ponedjeljak je, a onda za čas je petak.
... i mjesec je već prošao.
... i godina je gotovo prošla.
... i prošlo je 40, 50 ili 60 godina našeg života.
... i sa zakašnjenjem shvatimo da smo izgubili roditelje, prijatelje...
I shvaćamo da je već kasno da bi se vratili. Dakle... pokušajmo iskoristiti što više vremena koje nam je preostalo. Ne ustručavajmo se potražiti aktivnosti koje nam se sviđaju. Dodajmo boje u sivilo života. Nasmiješimo se sitnicama u životu koje su balzam za naša srca.
I usprkos svemu, uživajmo u miru vremena koje nam je preostalo. Pokušajmo ukloniti "kasnije" ...
Učinit ću to kasnije ...
Reći ću to kasnije ...
Razmislit ću o tome kasnije ...
Sve ostavljamo za kasnije, kao da će "kasnije" biti naše.
A ne razumijemo da:
kasnije - kava će postati hladna ...
kasnije – promijeniti će se prioriteti ...
kasnije - godina će završiti ...
kasnije – zdravlje više neće biti dobro ...
kasnije – djeca će odrasti ...
kasnije – roditelji će ostariti ...
kasnije - obećanja će biti zaboravljena ...
kasnije - dan će postati noć ...
kasnije – život će završiti ...
Kasnije je često prekasno ...
Dakle ... ne ostavljajmo ništa za kasnije, jer čekajući kasnije, možemo izgubiti:
najbolje trenutke …
najbolja iskustva …
najbolje prijatelje …
najbolju obitelj ...