U srijedu, 15. ožujka, učenici 3.a i 3.b tijekom velikog odmora čitali su „Priču o Zelini“, o zelinskom zavičaju. Čitajući Priču, saznali su da grad Sveti Ivan Zelina ima zanimljivu i bogatu povijest. Prvi se put spominje 1185. u ispravi hrvatsko-ugarskog kralja Bele III. Hrvatski ban Mikac Mihaljević 16.10.1328. ispravom potvrđuje Zelini pravo „slobodnog kraljevskog trgovišta“.

Najstariji trag o životu ljudi u Svetom Ivanu Zelini su starinski predmeti - četiri cijele i tri dijela kamenih sjekira. Prvo naselje bilo je u području Orešja Donjeg, a Pogorišče je naselje kasnog brončanog doba iz 9. i 10. stoljeća prije Krista gdje su nađeni dijelovi keramike, poda i utega. Na Gracima nađene su dvije grafitne posude za taljenje metala iz starijeg željeznog doba, 7. stoljeća prije Krista. Naselje Pyrri u Kominu, poznato je iz početka 18. stoljeća, po nalazu rimskog novca. Po etimologiji, latinski naziv pirus, ima značenje kruške. U 5. stoljeću mjesto se spominje kao izvor termalnih voda. Naselje Kamenice iz 17. i 18. stoljeća bile su dio antičkog naselja.  

ZELINGRAD

Prvi puta se spominje u ispravi iz 1295. kada je tu bio kaštelan s kraljevskom posadom, a sagrađen je nakon provale Tatara. Viceban Pavao Kerečenji 1535. kupuje Zelingrad za 3500 zlatnih forinti. Ladislav Kerečenji, vlasnik Zelingrada, s kapetanom Ivanom Lackovićem sudjeluje u pobjedi nad turskom vojskom kod Svete Helene.

Početkom 20. stoljeća u Kominu, na antičkom lokalitetu Pyrri, nađen je rimski novac. Tijekom 17. stoljeća, nakon opasnosti od Turaka, zelinske se crkve uređuju u baroknom stilu (Crkva Sveta Tri kralja, Svetog Ivana Krstitelja, Svetog Nikole, Kapela Svetog Petra, Juraja i Majke Božje žalosne).

TRADICIJA ZELINSKOG PRIGORJA  

Kućanski i poljoprivredni predmeti u prošlosti su se izrađivali u domaćinstvu, kupovali su se na sajmovima od obrtnika ili u obrtničkim radionicama u Svetom Ivanu Zelini. To se izgubilo industrijalizacijom u prvoj polovini 20. stoljeća. Obilježja nematerijalne kulture Zelinskog prigorja vezana su uz crkvene blagdane, radne običaje (Vincekovo, Martinje), životne običaje poput svadbe ili rođenja djeteta te folklorno naslijeđe (pučka umjetnost u rukotvorinama – tkanje odjeće, narodnih nošnji), skladu pučke pjesme i plesa u izvornom prigorskom folkloru.