Zbunjuje nas mnoštvo na Cvjetnicu i rulja na Veliki petak jer je riječ o istim ljudima koji su u samo nekoliko dana promijenili svoj odnos prema Isusu. Doista, kako je moguće da oni koji su Isusu na Cvjetnicu s oduševljenjem klicali: „Hosana“, samo pet dana kasnije, na Veliki petak, viču Pilatu: „Raspni ga“? 

Koliko god da nam se ova nagla promjena raspoloženja čini nelogična to je, zapravo, sudbina Boga s nama ljudima. Najprije ga zahvalno prihvaćamo, a onda mu okrećemo leđa tražeći svoju neovisnost.

Želimo da nam Bog daje i za to ga molimo. To je naša Cvjetnica. I istovremeno se bojimo da nam on nešto oduzme. I živimo kao da nam on nije ništa dao. I to onda naš život pretvori u Veliki petak.

Poznato nam je da se Isus nastavio družiti s grešnicima tijekom svog javnog djelovanja, tako da su ga nazivali prijateljem carinika i grešnika. Ubrojen među njih, umire raspet na križu, na stratištu za razbojnike.

I u tom posljednjem trenutku, svom i njihovom, potvrđuje da nije došao kako bi sudio i odbacio nego spasio. Onome razbojniku koji ga je s mnoštvom prozivao i njim se izrugivao ništa nije rekao. Nije ga čak ni upozorio da će uskoro vidjeti tko je on, da će mu se uskoro pojaviti kao sudac. Ne. Isus nije takav. Ali se zato obraća onome koji mu je s vjerom i povjerenjem uputio molitvu, pokazujući na njegovom konkretnom primjeru da za Boga nitko nije izgubljen. I da čak i razbojnici i ubojice mogu postati sveci.

No, nažalost, moguće je i obrnuto. To nam svjedoči ono što u našoj svakodnevici našu Cvjetnicu pretvara u Veliki petak i naše „Hosana“ u „Raspni ga“. 
Ali, ne trebamo očajavati. Isus i nas gleda pogledom punim milosrđa i ljubavi. Želi nas spasiti.

„Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!"