| 2024-09-16 09:16:07 Kaj u riječi, pjesmi, slici i plesu u Krapini U sklopu Tjedna kajkavske kulture već se dugi niz godina održava recital na kojem nastupaju učenici iz cijele Hrvatske sa svojim kajkavskim pjesmama. Ove godine i učenici naše škole svojim su radovima sudjelovali na Dječjem recitalu kajkavske poezije u Krapini održanom u utorak 10. rujna 2024.
Iz naše matične škole u Donjoj Zelini svoju je kajkavsku pjesmu na festivalu Ljubaf je kak luč predstavila Elena Srpak, učenica 8.a razreda koja je u međuvremenu postala gimnazijalka. Iz područne škole Nespeš pridružio joj se Mihael Severin s pjesmom Se bum ja iz 8.n.
U nastavku pročitajte njihove pjesme i pogledajte kako je izgledalo još jedno druženje „po domaći“ v lepem našem Zagorju. Ljubaf je kak luč
Ljubaf je kak luč, če pozabiš na nju, more ti hižu vužgati.
Ljubeki dragi, zate si morate kušleke davati. Ljubav se stalne mora potkurjavati, luč se brže razgori, plavne i vgasi.
Ljubaf more i grda biti, i srčeko ti ftrgnuti, zate si dobre zoberite, z kim bute luč delili.
Elena Srpak, 8. a
Se bum ja
Kad se treba zbuditi: – Bum ja!
Kad treba drva nojsiti: – Bum ja!
Kad treba sobu pospraviti: – Bum ja!
Al' kad treba lektiru čitati: – Nemrem se ja!
Mihael Severin, 8. n
Također donosimo ostale kajkavske pjesme koje su sudjelovale na natječaju.
Posel
Motika se pak mora prijeti, Vu trsju granje nositi. Na polje babe z rubcima opet idu.
Gleč! Am su i piceki došli. Kravice opet zelenu travu paseju, A vu svincu pajceki opet hrokču. Baba onda mora bate obujt, Da zajde vu svinec da pajceke primiri.
Kokoši nigdar na selu niti lisica nije ščapila, Jer ih baba Dragica vu kokošinec zapre. Se mi te morame delati da bi se za druge Lete priredili.
Gabriela Fotivec, 6. n
Jesen vu mome selu
Čim jesen krene, preše za grozdje čuješ, a grozdije vu selu lepe diši.
Mamica svojeg sinčeka vu školu je poslala, a sinček beči. Baba mu je mam jednu za vuhe dala, pa se mam primiril.
Neki pak drva kalaju, a mrzleši dani k nam idu.
Gabriela Fotivec, 6. n
Nemoguća misija
Ov Božić deda Mras je jel, jel i jel – dok se nije prejel.
Saki put kad je delal bile mu je vruće, Pa si je sel da oreje tuče.
Patuljci su znali kuj mu je, I onda su ga tirali da viježba do drugog Božića.
No, uspel je zmršaviti I do drugog Božića bil je tak jak da je letel s poklonima.
Ali ipak za tu tradiciju se opet prejel, A kaj moreš kad je pura z mlinci najfineša.
Viktorija Vešligaj 6.n
Stara drvena hiža
Stara drvena hiža na semom kraju sela. Vse hiže okole nje stojiju, a ona kak da si je sela, z bršlanom se pokrila kak da bi se rada skrila… Spustila je drvene zide bliže k zemli, k polskom cvetju, k onima teri tam dremaju, a negdar su otpirali njezine obluke… Negdar je hiža bila puna živlenja, A denes nikega nema.
Helena Grozaj, 8.a
Svim malim kajkavcima želimo da stvaraju i dalje jer natječaj je otvoren i sljedeće godine.
Pripremila: Lidija Vešligaj, prof. |
| Osnovna škola Ksavera Šandora Đalskog Donja Zelina |
.jpeg)
