Istražili su, pronašli, vrednovali, odabrali, koristili, usmeno izlagali i usvojili informacije iz njihova životopisa,  o značajkama drame, proze i poezije.

Antonija Perić kao predstavnica prve skupine pretražila je katalog Knjižnica grada Zagreba po autoru i zapisala da je prema Shakespearovoj drami Romeo i Julija snimljen igrani film u produkciji Continental filma. U anotaciji o piscu pronašla je i zapisala podatke iz njegova života. „Rođen je u Stratfordu u Engleskoj 1564. godine. Bio je kazališni glumac, redatelj i smatran za najvećeg engleskog književnika. Djela su mu prevedena na sve jezike svijeta. Neka Shakespearova djela su: Romeo i Julija, Otelo, Julije Cezar, Timon Atenjanin i Hamlet.“

Učenica je u učionici pročitala biografske podatke o Williamu Shakespearu iz lektire za osmi razred „Romeo i Julija“ i zaključila da su podaci na internetu, u katalogu KGZ-a, vjerodostojni jer se podudaraju s podacima u knjizi. Pročitala je tekst o kazalištu Shakespearova doba u kojem je zapisano da je piščev život usko vezan uz kazalište. London je potkraj 16.stoljeća imao čak osam kazališta. Tipično kazalište Shakespearova doba bilo je građevina višekutnog oblika čija je pozornica bila namijenjena skupini putujućih glumaca. Spomenula je da je dijalog dramskih lica temelj drame.

Marija Prusac predstavila je drugu skupinu pa je istražila životopis književnice Jasminke Tihi-Stepanić na Googleu, na stranici Društva književnika Hrvatske. Zabilježila je da je rođena 1958. u Velikoj Gorici. Diplomirala je hrvatski jezik i književnost 1982.  Autorica je romana: „Imaš fejs“ (2011.), „Moja neprijateljica Ana“, „Bacit ću ti kompjutor kroz prozor“, „Dom iza žice“ i „Ljeto na jezeru Čiču“ (2018.).

U knjizi „Ljeto na jezeru Čiču“ pročitala je da je autorica profesorica hrvatskoga jezika u Velikoj Gorici. Istaknula je da spisateljica objavljuje priče u dječjim časopisima i na Hrvatskom radiju u emisji Priča za velike i male. U svom izlaganju iznijela je da su podaci na internetu pouzdani jer navode točne podatke o životu književnice i njenim romanima što je u predgovoru knjige još detaljnije zapisano. Saznajemo da su autoričine književne preokupacije vezane uz život na društvenim mrežama, agresivno igranje kompjutorskih igrica, probleme zbog razvoda roditelja i anoreksiju.

Karlo Mrazović istražio je biografiju Antuna Branka Šimića na Wikipediji i zapisao da je živio u razdoblju od 1898. do 1925. godine. Naveo je da je bio pjesnik, kritičar i osnivač književnih časopisa  - Vijavica (1917.), Juriš (1919.) i Književnik (1923.). Po stilu poetskog pisanja sljedbenik je Matoševog načina pisanja, a sam postaje ekspresionistički pjesnik suvremenog stiha, smatra da je umjetnost ljudska.

Kao predstavnik treće skupine, rekao je da je istovjetan životopis pjesnika u knjizi Pjesme i kritike gdje se navodi da je Šimić bio učitelj. Zbirke su mu Preobraženja i Siromasi, a značajna pjesma Opomena. Podaci na internetu su pouzdani.

Učenici su zaključili da se informacijska pismenost odnosi na vrednovanje informacija na internetu o autoru, mediju, internet adresi, izdavaču, datumu izdanja i pouzdanosti poveznice sa stranice na stranicu.

Nada Slišković