Došašće je vrijeme radosti. A da bi ta radost koju nam daruje Gospodin mogla biti istinska radost potrebno je pobrinuti se za higijenu duše. Skinuti sa sebe staroga čovjeka i obući se u novog.

„Pripravite put Gospodnji, poravnite stazu Bogu našemu. Svaka dolina neka se povisi, svaka gora i brežuljak neka se spusti, što je krivudavo neka se izravna, što je hrapavo neka se izgladi. Objavit će se tada slava Gospodnja.“

Ljudske su pameti ispunjene bregovima samodostatnosti. Ljudi umišljaju da im ne treba Boga, vječnog života, da im je dostatna njihova pamet i snaga, da im je dovoljan vidljivi svijet. Ljudska su srca puna sebičnosti, u njima nema mjesta za patnike i progonjene. Naši su putovi krivudavi i hrapavi, nisu to putovi Božjih zapovijedi ni Evanđelja. Naši su propusti duboki kao ponori. To su zapreke Kristovu svjetlu, njegovoj ljubavi i miru. Odstranimo te zapreke da se u nama i oko nas objavi Gospodnja slava.