Postoji zemlja koja se “čisti”
Od čiste dobrote
Koja odriče se
Zagrljaja i poljubaca
Zlatnih srdaca
Koji dali bi priliku
Da i sami čovjek srca postanu
Postoji zemlja
Koja gazi čistoću
Stvarajući za sobom
Neizbrisiv trag nereda
Vlastite taštine
Vlastite veličine.

I onda se pita zašto
Nebo dopušta
U svijetu tamu
A sami gasimo svjetlo
Koje nam se šalje
Sunce koje bi pročistilo
Taj iznutra truli
A izvana savršeni oklop
Koji kreira svijet bez mane
Ne sluteći da
Najveća mana
Postajemo takvi
Mi svijetu.
(a.j.)