Što to drži atome cvijeta da se tako savršeno slože u bojama, mirisu, obliku? Odakle cvijet i voćka crpe sve ono blago i ljepotu koju ni tvornice ne mogu napraviti ni čovjek imitirati?

Život je čudesna stvarnost.

Tko drži ljudski organizam tako savršeno da se ne raspadne? Tko vodi hod zvijezda? Tko poučava životinje kako će preživjeti i razmnožiti se? Ili: što to drži na okupu boje neke slike da prenose umjetnikovo nadahnuće? Materija je inertna, mrtva, sklona raspadanju. Tko je to drži u savršenim oblicima prirode, minerala, organizama, ljudskog djela? Tko?

Gradove, umjetnička djela, kuće, tvornice, strojeve složio je ljudski duh služeći se nekim drugim Duhom koji materiju oko nas drži u zakonima. Ljudski je Duh složio slova knjige, slike, odijela, hranu, glasove pjesama, note, kola, govor, strojeve, razgovor. A tko je omogućio ljudskom duhu takva ostvarenja? I koji je duh stvorio čovjeka?

Očito je da je to neka Sila jača od materije i od čovjeka? Da je predivna, svemoćna, stvarateljska, dobra, sveta. Koja je to Snaga?

To je Duh Sveti po kojem nam je udahnuta duša pri rođenju i kojega posebno primamo kod krštenja i drugih sakramenata, te osobito u molitvi. Duh Sveti je stvarateljska osoba, vrhunska sloboda, mir. On osposobljava čovjeka za stvaranje. On je najjača sila svijeta. On je Ljubav i sve vodi tiho, delikatno, polagano, ali sigurno k cilju. Tko njega prima postaje sposoban da pobjeđuje sve nedaće života.

(don Tomislav Ivančić)