2020-09-08 20:19:33

Vrijeme je dragocjeno, ne trošite ga uzalud!

Bojažljivim glasom i očima ispunjenim ljubavlju dječačić pozdravi oca koji se vratio s posla.


– Tata, koliko zaradiš za jedan sat?

Prilično iznenađen, pogledavši svog dječaka blistavim pogledom, otac odgovori:

– Nemoj me sada gnjaviti. Umoran sam.

– Ali, tata, samo mi reci, molim te!? Koliko zaradiš za jedan sat? – navaljivao je dječak.

Otac je na koncu popustio odgovorivši:

– Sto kuna na sat.

– OK, tata. Možeš li mi posuditi pedeset kuna? – upitao je dječak.

Pokazujući svoj umor i izrazitu uznemirenost, otac je viknuo:

– Znači, zato si me pitao koliko zaradim, zar ne? Idi spavaj i ne dosađuj mi više!

Već se smračilo i otac je razmišljao o onome što je rekao, osjećao se krivim. Možda je njegov sin želio nešto kupiti.

Konačno, želeći sebi olakšati misli, otac je otišao u sinovu sobu.

– Spavaš li, sine? – upita otac.

– Ne, tata. Zašto? – upita dječak drijemajući.

– Evo novac koji si tražio – reče otac.

– Hvala, tata! – obradova se sin. Stavi svoju ruku pod jastuk i izvadi nešto novca.

– Sad imam dovoljno! Imam sto kuna! – reče.

Otac se zagleda u sina pokušavajući odgonetnuti što se događa.

– Tata, hoćeš li mi prodati jedan sat svoga vremena?

 

Da li i naša djeca moraju kupovati vrijeme ? 

 

Stanite i na čas razmislite što vam je dragocjenije!

 


Osnovna škola Ksavera Šandora Đalskog Donja Zelina