"Ja, zatvorenik broj 174517, zahvaljujući Vama, mogu govoriti Nijemcima, podsjetiti ih na ono što su učinili, i kazati im: živ sam i htio bih vas razumjeti, kako bih vas mogao suditi”

Primo Levi, talijanski književnik, židovskog porijekla, koji je preživio holokaust u kojem sebi pokušava objasniti kako je njemački narod dopustio takav zločin ...

"Kako je moguće da je uništavanje miliona ljudskih bića bilo izvršeno u srcu Europe bez ičijeg znanja? Uprkos raznim mogućnostima informacija, većina Nijemaca  nije znala. Zato što, zapravo nisu željeli znati. Sigurno je istina da je državni terorizam veoma jako oružje, kojem se vrlo teško oduprijeti. Ali, isto tako je istina, da se njemački narod, kao cjelina, nije čak ni pokušao oduprijeti. U Hitlerovoj  Njemačkoj je bio raprostranjen poseban propis: oni koji su znali nisu govorili; oni koji nisu znali nisu postavljali pitanja; oni koji su pitali nisu dobijali odgovore. Na taj način, tipični njemački građanin pobijedio je i odbranio svoje neznanje, koje mu je izgledalo kao dovoljno opravdanje za svoju privrženost nacizmu. Zatvarajući usta, oči i uši, on je izgradio za sebe iluziju neznanja, kojom je negirao svoje saučesništvo u događajima koji su se odigravali ispred njegovih vrata.”

(Primo Levi)