Treba znati i pobijediti i izgubiti

Bivši učenik naše škole Dominik Malekinušić sada je student medicine, a 2018. osvojio je naslov državnog prvaka u grapplingu.

Najprije objasni našim čitateljima što je to grappling?

- Grappling je hrvačka disciplina koja ujedinjuje sve hrvačke sportove, ali bez udaraca. Cilj je protivnika natjerati na predaju tako da ga bacimo na pod i ne puštamo. To se stručno zove poluga, a ako ne uspijemo tom tehnikom, onda možemo primijeniti metodu gušenja.

Koliko godina treniraš grappling?

- Grappling treniram već 5 godina.

Bi li i drugima savjetovao da se okušaju u grapplingu?

- Naravno da bih im savjetovao. Grappling je težak sport koji zahtjeva veliku posvećenost, ali najbolja stvar je to što možeš otkriti svoje granice i svoje mogućnosti. Ponekad se zna dogoditi da dođu ljudi puni ambicija prema grapplingu, ali brzo odustanu jer nemaju vremena za taj sport, a upravo je vrijeme posvećeno nekom sportu ključ uspjeha.

Jesi ikada pomislio kako to nije sport za tebe i htio odustati?

- Da, jesam jednom. Sjećam se kako sam izgubio jednu jako važnu borbu i bio sam jako razočaran i uznemiren, no moj trener mi je uspio dokazati kako treba znati i pobijediti i izgubiti. Tada nisam tjedan dana išao na treninge, ali sam ubrzo shvatio kako to nema smisla i nastavio sam dalje kao da se ništa nije dogodilo.

Koliko treninga imaš tjedno?

- Tjedno imam 3 treninga. Jedan trening traje 1 h i 30 min.

Možeš li mi opisati osjećaj kada si saznao da si prvak Hrvatske?

- Potrudit ću se, ali taj osjećaj je neopisiv. Bio sam toliko sretan i tužan u isto vrijeme. Nisam mogao vjerovati da se to događa meni i prvo sam pomislio da je to neka šala, ali kad sam vidio da prema meni nose zlatnu medalju, sreći nije bilo kraja.

Spomenuo si da si bio i tužan. Zašto?

- Bio sam tužan jer sam se sjetio koliko je ljudi uz mene. Kada sam vidio osmijeh na njihovim licima nakon osvajanja medalje bio sam jako emotivan i jednostavno mi je bilo drago, a i suze su potekle zbog toga.

Planiraš li i ove godine pokušati osvojiti naslov prvaka Hrvatske?

- Pa, htio bih da to ostane tajna. Reći ću samo da ću se nastaviti truditi i trenirati pa onda kako bude.

Student si medicine, koliko dugo studiraš medicinu?

- Medicinu studiram 4 godine.

Je li teško studirati medicinu?

- Rekao bih da je jako teško studirati medicinu. Imamo jako puno knjiga i skripti koje moramo naučiti, a većina studenata, uključujući i mene, želi dobre rezultate, no ako se uči redovito, sve se može, tako da mislim da ne bih trebao imati problema sa završetkom studija.

Možeš li uskladiti treninge, natjecanja i studiranje ?

- Treninge i studiranje mogu uskladiti, ali ponekad imam natjecanja koja su u vrijeme kada trebam biti na faksu, pa tada moram izostati, ali profesori se ne ljute jer znaju da sam stvarno na natjecanjima i da se trudim postići što bolji uspjeh i na faksu i na grapplingu.

Imaš li neke ciljeve koje bi želio ostvariti grapplingom ?

- Pa, imam jedan cilj i nadam se da će ga biti moguće ostvariti. Želio bih Hrvatsku predstavljati na internacionalnim natjecanjima i biti hrvatski reprezentativac.

Tko ti je najveći uzor u životu ?

- Najveći uzori u životu su mi moji roditelji i trener jer su oni uvijek tu za mene i želim biti odlučan i čvrst poput njih.

Bi li želio nešto poručiti sportašima današnjice ?

- Sportašima današnjice bih želio poručiti da ne smiju odustati od sporta što god se dogodilo. Sport nam pomaže da budemo zdravi, a pomaže nam i psihički. Svoje ljutnje, brige ili frustracije možemo izbaciti uz pomoć sporta koji nikome ne može štetiti.

Intervju vodila:

Veronika Perić, 8.a

Novinarska grupa