2021-04-17 10:29:21 Naša dječica i odgoj iz perspektive jedne mame Možda sam već više puta pisala o tome, ali kako je počela online nastava, opet mi je misao otišla na tu stranu. Kada smo počeli živjeti život umjesto svoje djece? Zašto čitamo lektiru za njih? Zašto se svađamo sa njihovim prijateljima ako im nešto krivo kažu? Zašto napadamo profesore ako im daju ocjenu nižu nego što mi mislimo da bi trebali? Zašto ih guramo u sportskim aktivnostima bez obzira na talente i mogućnosti? Zašto ih ne pustimo da se sami izbore za sebe, da sami uče, da se sami trude, da sami žive svoj život? Da osjete greške i posljedice, da osjete ponos i sreću zbog samo svojih postignuća. Koliko god mislimo da im pomažemo gurajući ih, činimo im samo štetu. Jer kad tad će morati otići sami u život, a neće znati što i kako trebaju raditi i kako se ponašati. Hoćete li se i na poslu svađati sa njihovim šefom i rješavati radne zadatke? Hoćete li rješavati probleme sa njihovim partnerima i odgajati njihovu djecu? Hoćete li moći živjeti do kraja njihov život? Nećete, jer vas neće biti. Zato ih pustite već sad. Ne gurajte ih, ne vodite njihove bitke, ne rješavajte njihove zadatke. Umjesto toga pustite ih da sve to odrade sami dok vi diskretno stojite kraj njih u slučaju da ih treba malo podići ako padnu. I odmah se odmaknite da nastave sami.                Budite onaj prst sigurnosti koji drže dok uče hodati.

Osnovna škola Ksavera Šandora Đalskog Donja Zelina