Čuvaj ljude s iskrenim osmijehom. Dok je njih ima još nade da nešto bude od ovoga svijeta. Čuvaj ljude koji te sa zanimanjem slušaju dok govoriš. Hrpa je onih koji u sebi kolutaju očima i čekaju prvu priliku da prestaneš. Čuvaj ljude koje još doista zanima kako se osjećaš. Nikada ne postavljaju pitanje „kako si“ radi reda. Ima u njihovom pogledu brige, suosjećanja, pažnje, nježnosti. Jer im je doista stalo do tebe.

Jednom kada uđeš u svijet glume plakat ćeš za onim iskrenim svijetom. U kojem si i sam nekoć bio. Plakat ćeš nad lažnim emocijama, lažnim razgovorima pitajući se ima li još što iskrenoga u ljudskom svijetu. Ne trebaju ti ljudi koji jedno misle, drugo govore, treće čine. Nije to međusobni život, to je međusobno mučenje. Jedni drugih. Pogledaj u prirodu. Sve je onako kako jest. Nema pretvaranja i dokazivanja pred drugim. A to i jest najveća ljepota.(M.Ž.)