Svako jutro pogledam s mog prozora,

A pred kućom zelena treperava breza.

Ljulja je vjetar, ona se lagano giba

Onako krhka, nježna, tanka i visoka,

Čini se samo što ne pukne na pola.

Toliko je bogata njena zelena krošnja

Da ljeti na terasi ne trebamo suncobran

Jer ona nam pruža svježinu, daje hlad.

Margareta Dropučić, 8.a