Sedmog lipnja ove godine išli smo na izlet u Ogulin. Morali smo se ranije probuditi. Pet minuta do sedam sati bili smo spremni i ušli smo u autobus. U autobusu smo upoznali Marka koji nam je bio vođa puta i svašta nam objašnjavao. Gledali smo crtić. Stigli smo u Karlovac. Karlovac je grad na četiri rijeke: Korani, Kupi, Mrežnici i Dobri. U njemu živi petsto vrsta leptira. Povijest nam govori da su Karlovcem prolazili stari Rimljani. Svratili smo u kafić gdje smo jeli sendviče i pili sokove. Napokon smo stigli u Ogulin. Bili smo u muzeju gdje smo saznali ponešto o "divu" Kleku,  odnosno o planini Klek. Vidjeli smo duboki ponor. To nas nije omelo da se u obližnjem parku malo poigramo. Nastavili smo put prema centru Ogulina gdje smo se slikali sa zekom Zveckom. Tamo smo kupovali lijepe suvenire. Radili smo figurice od gline ili se igrali u parku. Neki su išli šetati gradom s Markom. Bili smo na mostu, vozili se vlakićem kroz centar Ogulina i jeli sladoled. Kad smo se vratili, svi zajedno otišli smo na jezero Sabljaci.  Tu smo ručali i malo odmorili. Igrali smo razne igre, pjevali i imali tu čast postati vještice i vještaci. Saznali smo da su vještice htjele probuditi "diva" Kleka, no to im ipak nije pošlo za rukom. Dok smo jeli sladoled, pričali smo o tm mitovima i legendama. Nakon toga stavili smo naprtnjače na leđa i zaputili se kućama. Takvi "povještačeni" vratili smo se svojoj Zelini. No, srećom, do kuće je čarolija nestala jer u našim pitomim brežuljcima ne postoje takve priče. Samo pitomi kraj i dobri domaći ljudi.

Larisa Čoh, 3.a