Prvo su posjetili Zagrebačku katedralu, Uznesenja Blažene Djevice Marije. Učenici su se prisjetili 1094. godine i kralja Ladislava koji je osnovao Zagrebačku biskupiju. Saznali su da u njoj počivaju i hrvatski mučenici Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan, te tri posljednja zagrebačka nadbiskupa, bl. Alojzije Stepinac, Franjo Šeper i Franjo Kuharić. Teško je stradala u potresu 1880. godine nakon kojeg je provedena temeljita obnova.

Zatim smo prošetali Dolcem kojeg građani često nazivaju trbuhom grada. Crvenio se od šestinskih suncobrana koji su radili hlad seoskim kumicama. Spustili smo se Skalinskom ulicom do Tkalčićeve ulice i pošli do Krvavog mosta, kratke ulice koja se danas nalazi na mjestu nekadašnjeg mosta preko potoka Medveščak koji je razdvajao naselja Gradec i Kaptol.

Naziv ulice proizlazi iz žestokih sukoba između ta dva naselja koji su se često odvijali na samome mostu.

Naš put dalje se nastavljao Radićevom ulicom sve do Kamenitih vrata. Imali smo prilike vidjeti sliku Blažene Djevice Marije koja je 1731. godine, za vrijeme velikog požara u gradu, izvučena neoštećena iz pepela. Danas je Majka Božja od Kamenitih vrata zaštitnica grada Zagreba.

Vidjeli smo i kip Dore Krupićeve, glavnog lika Šenoina romana Zlatarevo zlato. Dalje smo išli Kamenitom ulicom i došli do Trga sv. Marka. Oduševljenju nije bilo kraja kada su učenici ugledali crkvu Sv. Marka. Na njezinom šarenom krovu sjaje se grbovi: grb Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije i grb grada Zagreba. Na tom smo se trgu zadržali neko duže vrijeme zato što smo posjetili zgradu Hrvatskog sabora. Na ulaznim smo vratima prošli kontrolu, dobili vodiča i krenuli u obilazak. Na žalost, vidjeli smo praznu saborsku dvoranu, punu papira, jer sabornici su imali pauzu za ručak. Nakon 40 minuta morali smo krenuti prema Muzeju grada Zagreba. Tamo smo vidjeli Zlatnu bulu kojom je kralj Bela IV proglasio Gradec slobodnim kraljevskim gradom, mnoštvo ondašnjeg oružja, zastava i grbova, kostima, bicikla, obrtničke škrinje i makete Kaptola i Gradeca. Bilo je zanimljivo i poučno.Vrijeme nam je brzo prolazilo, no ostalo nam je dovoljno da pođemo do kule Lotrščak i da se uspinjačom spustimo u Donji grad. Tada smo najdužom zagrebačkom ulicom Ilicom pošli prema Trgu bana Josipa Jelačića i poslikali se pored njegova spomenika i fontane Manduševac za koju je vezana legenda o postanku imena našeg glavnog grada. Puni novih saznanja krenuli smo put Kaptola gdje nas je čekao autobus koji nas je odvezao kućama.

Piše: Višnjica Dananić