Nakon što smo donijeli sve potrebno: brašno, kvasac, sol, vodu, tijesto za suhe kolače (hvala Dorijanovoj mami i Mijinoj baki) i modlice raznih oblika te naravno pregače, prihvatili smo se posla. Prvo smo vješto, od malo brašna, soli, kvasca, vode i s puno ljubavi, umijesili kruh. Brašna je, naravno, bilo posvuda!

Dok smo čekali da se kruh digne razvaljali smo tijesto za suhe kolače i izrezali razne oblike. Naša kuharica Milica ispekla je naše mirisne kolačiće koji su čim su bili pečeni  netragom nestali s tanjura.

Zatim je na red došao naš kruh. Eh, trebali ste samo osjetiti kako se cijela škola ispunila mirisom svježe pečenog kruha! U tom mirisu bilo je „nešto božanstveno, nešto sveto, nešto što odaje trud i muku žuljevitih ruku.“ I kruhom smo se zasladili mažući na njega pekmez naših vrijednih mama i baka napravljen od jesenskih plodova zemlje. 

Eto tako smo mi, kao pravi pekari, vješto ispekli kolače i kruh i naravno opili se mirisom i okusom našeg rada.  

Kako nam je bilo i jesmo li se zabavili pogledajte u fotogaleriji.

1.a i učiteljica Lidija