Priča jesenskog lista

Eto, već nam ljeto maše, jesen kovčege sprema, seli se u naše malo selo.

Kuc, kuc, začuje se zvuk, to je sigurno jesen. Jesen svojim unucima priče priča. Katkad jesen do kraja priču ne ispriča pa zaposli svog plemića. Jednom je pričala priču jesenskog lista, ali je nije završila. A onda je došla jeseni sestra Jesejana u posjet. Pričala i ona tu priču pa je rekla plemiću: „Ispričala sam priču jesenskog lista o požutjelom listu otpalom sa stabla kako ga vjetar nosi u visinu do oblaka. Tu potakne jesensku kišu i osvježi šareni jesenski plašt boja.“ Dok jesen dalje krene, jesenski list s ostalim listovima vene. Jesen ih oplakuje svojim jesenskim kišnim suzama. A kad sunce svane, obriše te jesenske suze i cijeli krajolik okupan je suncem koje se smije.

Melanija Kavić, 6.b

Jesenski list

Jedan požutjeli jesenski list žali za ljetom: „Ljeto mi je prošlo tako brzo da nisam uspio ni uživati u njemu. Sada tmurna jesen vlada i ne znam kad će me izbaciti iz mog doma. Ostale listove već je izbacila na vlažno jesenje tlo. Osjećam se odbačeno, ali trebao bih biti sretan što sam još uvijek na tom golemom hrastu. Svaki put kad pogledam tlo i vidim svoje prijatelje kako lete i šušte, poželim pasti k njima, ali jesen kao da me zaboravila. Jedini prijatelj s kojim sada mogu pričati je jesenji vjetar koji mi poput glasnika donosi lijepe i ružne vijesti iz hrastove šume. Maloprije mi je šapnuo da je ne stablu umjesto mene vidio i Lisku, moju prijateljicu u koju sam pomalo zaljubljen. Kad je došao taj dan, pao sam na tlo. Već tada svi su moji prijatelji otišli u selo, a pokraj mene ležala je samo Liska. Primila me za ruku, a hladni vjetar nas je dignuo u zrak i odnio u selo na krov Lanine kuće. Djevojčica Lana nas je uzela i zalijepila u posebnu knjigu da ne uvenemo, pa smo tako vječni prijatelji.“

                                                                                         Iva Kavić, 6.b

Jesen u mom kraju

Jesen trčkara zagorskim bregima,

U vinogradu grožđe dozrijeva.

Vjetar klima stara drvena vrata,

Kroz prozore u kuću ulazi zima.

Stara baka gleda s prozora,

Vidi zanjihane grane četinara.

Dok je na travi trag mraza i zime,

Ljudi nose kapute zbog svježine.

Matea Škrinjarić, 6.a

Jelen

Jelen šumom skokovito žuri,

Trag mu se u grmlju izgubi.

Rogovi mu nazubljeni, oštri.

Jelen juri, a lane prilazi vodi

Da pije dok teče potok bistri.

Čim lišće jesenski zašušti,

Drveće jelena i lane zakloni.

U tihoj šumi samo vjetar huji,

Kao da šumi šum tiši, jesenski.

                                                                                      Ivan Vodopijevec, 6.a

Mali zec

Mali zec skakuće po šumi

Bojeći se da ga tko ne opazi.

U šumi je oprezan jer se boji,

Može i opasnog vuka sresti.

Zato hitro bježi po stazi

Da pobjegne vuku i lisici.

Katkad iz šume skoči u polje

Tražeći mrkvu i list salate.

Zec je smeđ kao lisnati sag

Za veće životinje neprimjetan.

Franciska Gashi, 6.a