Snjegović

Jednog prohladnoga zimskog jutra, negdje oko deset sati, u Vodopijevčevoj ulici vodila se rasprava. Djevojčica Lana i dječak Ivan su raspravljali tko će napraviti snjegovića. Kako je napadalo puno snijega, oko ulice bili su snježni zapusi. Nakon rasprave prošla su dva dana i dogovorili su se da će Ivan slagati snjegovića. I tako Ivan počne graditi snjegovića od čistog bijelog snijega, a sestra Lana mu u tome pomaže. I kad su izgradili bijelog snjegovića, trebalo mu je izraditi nos, oči i gumbiće. Na kraju su ga lijepo ukrasili, otišli u kuću po mobitel pa ga slikali. Tako je završila snježna priča o bijelom snjegoviću.

Ivan Vodopijevec, 6.a

Kucaj moga srca

Moje srce kuca neumorno,

Katkad šumi polako i tiho,

A ponekad brzo i glasno.

Glasno i brzo kuca kad trčim,

Preplašim se ili se veselim.

Šumi kad vidim bolesnu djecu.

U maminoj riječi nađem utjehu,

U njezinom šumnom srcu.

Ivan Vodopijevec, 6.