Ja sam stablo trešnje. Nalazim se u malom voćnjaku ispred obiteljske kuće. Društvo mi prave stabla jabuke, marelice i trešnje. Zajedno provodimo dane razgovarajući o vremenu, životinjama i ljudima.

Prije petnaest godina posadio me djed kojeg više nema. Svojim vlasnicima sam zbog toga posebno stablo. Čuvaju me i paze sa ne uvenem. Već sam poprilično velika trešnja. Moje grane su široke i bujne. Pune su pupova. Djeca me obilaze i penju se po meni. Tome se jako veselim. Zajedno se radujemo crvenim i ukusnim trešnjma .Tada i ptice slijeću na moje grane. Ne volim da me kljucaju. Srećom, netko ih uvijek otjera.

Nadam se da ću živjeti još mnogo godina kako bi sve razveselila svojim mirisnim cvjetovima i finim plodovima.

Patrik Tkalčević, 4. b