Kada smo ušli u školu, svi su trčali prema školskom prozoru koji je gledao na igralište. Bili smo uzbuđeni. Zvonilo je i otišli smo u razred na nastavu. Naša učiteljica nas je odvela u konferencijsku dvoranu gdje odrasli idu na važne sastanke. Tamo smo naučili sve o prometu i o pješacima. Naučili smo koja su osnovna pravila u prometu, a to su: ostati živ i mirno prijeći cestu kada pogledamo lijevo i desno. Poslije tog sastanka smo išli na užinu, a onda istrčali van. Bili smo jako uzbuđeni i sretni. Jedva smo čekali da se popnemo na taj brežuljak gdje su bili autići. Popeli smo se i vidjeli kako to izgleda. Oni su se zvali Jumicar. Kada smo vidjeli da se neki učenici zabijaju u ogradu, u nama je počeo vladati neki strah. Neki su odustali od vožnje jer su se previše bojali pa su oni bili suvozači. Dugo smo čekali da dođemo na red. Kada sam ja došla na red, ipak sam se malo bojala. Napokon sam ušla u crveni autić i stavila kacigu na glavu. Morali smo se i zavezati. Krenula sam. Na početku sam udarila u ogradicu, ali kad sam se izvukla, sve je počelo biti glatko. Tada sam se osjećala veselo.

     Tih deset minuta u autiću je brzo prošlo. Izašla sam iz autića i osjećala sam se ponosno.  - Napokon sam i to savladala - mislila sam u sebi. Bila sam  sretna i zadovoljna.

Za više doživljaja kliknite u našu fotogaleriju.

                                                            Larisa Čoh, 4.a