Djetinjstvo je proveo u Gredicama, u zabočkom dvorcu koji ga je zadivio svojim čarima, uspomenama i starim pričama što izviru iz svakog kutka, kao poticaj na pisanje pripovijedaka. Bio je pravnik, slikar, pisac i kroničar propadanja hrvatskog plemstva, ali i pjesnik starinske ljepote, idilične atmosfere i topline zagorskog dvorca. Zanimale su ga povijesne, društvene i psihološke teme o kojima je pisao u svojoj realističnoj prozi druge polovine 19. stoljeća.

Potječe iz vlastelinske obitelji što je prepoznatljivo u zbirci pripovijedaka „Pod starim krovovima“ koju čine zapisi i ulomci iz plemenitaškog svijeta. U njima izražava nostalgiju za prošlošću, kao i u romanima „Iz varmeđinskih dana“, “Diljem doma“ i „Na rođenoj grudi“. Pisao je o Brezovici, blagdanskim običajima na Badnjak, seoskom mlinu, ljetnoj idili i Sutli.

U pripovijetci „Illustrissimus Battorych“ dočarava lik starog zagorskog plemića Kornela Batorića koji se ne može uživjeti u novo doba nakon ukidanja kmetstva. 

Tu oživljava sjećanje na djedovski dvorac Brezovicu u Hrvatskom zagorju gdje dolazi i Đalski. Pisac predočava ugođaj večeri u dvorcu ukrašenom pradjedovskim portretima. Kornelov otac bio je župan, a majka iz ugledne mađarske obitelji Batorić. Srednju je školu završio u Ugarskoj, a studij prava u Pešti. Batorić je izgubio pravo na bivša plemićka lovišta.

Roman „U noći“ političkog je sadržaja, jedan od najboljih hrvatskih realističnih djela. Pisac tu iznosi kritički stav prema političkim prilikama hrvatskog društva krajem 19. stoljeća, u prvom planu je bezidejna mlada generacija. Pod utjecajem europskog modernizma napisao je roman „Janko Borislavić“ u kojem su istaknute duhovne preokupacije likova intelektualaca. U romanu „Đurđica Agićeva“  pisac pripovijeda o životnom putu učiteljice.

Autor je i povijesnih djela, primjerice „Osvit“, fantastičnih novela, lirskih crtica, feljtona, memoara i posljednjeg političko-žurnalističkog romana „Pronevjereni ideali“.

Đalski je umjetnik  psihološke, realistične, povijesne, romantične, rodoljubne i satiričke proze, stoga naša škola s ponosom nosi njegovo ime.

Piše: Nada Slišković