Obični prolaznik mogao se zapitati što ta djeca, a činilo se i neki roditelji, rade u nedjelju u 10 sati ujutro pred našom školom? Odgovor je jednostavan: 18. listopada, 2015. 23 učenika kreće u posjet našoj prijateljskoj školi u Szentpéterfa – Petrovo Selo u Mađarskoj i ostaju ondje cijeli tjedan.

Nakon trosatnog putovanja vesela skupina stiže u Petrovo Selo, a doček neočekivan. Naime, u kulturnom domu usred sela odvija se program kojim se proslavlja godišnjica postojanja zborova i folklornih društava iz sela i okolice koji njeguju hrvatski jezik. Naši učenici pažljivo  prate i komentiraju kako ovi ljudi lijepo pjevaju na hrvatskom jeziku.

Program završava, skupljaju se učenici domaćini i odlaze sa svojim gostima, našim učenicima kući. Dakle, učenici nisu njihovi gosti samo u školi.

Sljedeći susret je u ponedjeljak ujutro u školi. Plan je jednostavan – ujutro nastava, a popodne slobodni program, kako je simpatično rekla ravnateljica njihove škole. Nastava je prepuna anegdota, jer nije baš jednostavno sudjelovati u nastavi gdje se u slučaju nedostatka hrvatske riječi (ako se profesor ne može sjetiti ili ju ne zna) pomaže s onima na mađarskom jeziku.

Sljedeći dan s našim domaćinima putujemo u Pečuh, jer njihova dramska skupina sudjeluje na „Croacijadi“, natjecanju dramskih skupina iz gradišćanskih škola  koje  izvode predstave na svom dijalektu hrvatskog gradišćanskog jezika. Lijepo je bilo slušati hrvatski jezik u Obrazovnom centru Miroslav Krleža usred Pečuha, a neprocjenjive su anegdote  s putovanja onamo i natrag. Spomenut ću samo jednu: dolazimo u Pečuh, izlazimo iz autobusa, a jedan naš učenik kaže: „Znači, došli smo u Beč?!“. Naime, Pečuh se na mađarskom jeziku piše Pécs pa je lako bilo povezati ga sa „Beč“.

Srijeda - novi dan, nova uzbuđenja. Opet putujemo, ovaj put u Koljnof blizu Soprona na natjecanje u lijepom čitanju - naravno, na hrvatskom jeziku. Ovo selo ima lijepu školu u kojoj se uči hrvatski jezik, a ukrašena je s mnogo plakata, slika i postera na hrvatskom jeziku. Zamislite! Imaju čak i veliki pano sa školjkama i puževima iz Jadranskog mora. Za vrijeme natjecanja na radionicama se oslikavaju platnene vrećice i izrađuju book-markeri od kolaža.

Do kraja tjedna izmjenjuju se nastava, slobodni program, druženja, šetnja selom, odlasci na ručak u čuvarnicu (dječji vrtić na gradišćanskom hrvatskom).

U četvrtak poslijepodne dolazi „pojačanje“ iz Donje Zeline, naša ravnateljica i 11 učiteljica. Domaćini izvode program u čast 30. godišnjice prijateljstva naših dviju škola na kojem sudjeluje i nekoliko naših učenika. Nakon svečanosti slijedi  vrhunac druženja - disko. Pravi užitak je vidjeti učenike dviju škola od prvog do osmog razreda kako plešu i pjevaju nešto od Severine i Mejaša ili samo plešu na mađarske pjesme, koje naravno, nismo razumjeli.

U petak slijedi kratki izlet u Austriju, posjet Muzeju željezne zavjese, fini oproštajni ručak u malom obiteljskom restoranu i poslijepodne „već“ krećemo kući. Na rastanku (s nekima i u suzama) potvrđujemo sljedeći susret u proljeće kada naši prijatelji domaćini dolaze k nama u našu školu.

Za detalje, mnoge anegdote, zgode i nezgode (kojih gotovo i nije bilo) i naravno, za pokoju mađarsku riječ upitajte naše učenike putnike. Oni će Vam sigurno sve rado prepričati.

Zavirite i u Fotogaleriju.

Piše: učiteljica Slavica Linski Vlajinić (koja je provela predivan tjedan s djecom u Petrovom Selu)