Ništa čovjeka ne razotkrije toliko kao pogled djeteta. Iskren pogled bez pretvaranja i interesa. Pogled koji vjeruje, raduje se sitnicama i voli te samo zato što si tu. A mi odrasli često zaboravimo koliko je to veliko.

Mislimo da će uvijek biti vremena za igru, zagrljaj i ono dječje: “Pogledaj me.” A dijete zapravo ne traži puno. Malo vremena. Malo pažnje. Malo ljubavi. I baš to mu najčešće uskraćujemo jer smo previše zauzeti životom.

Prebrzo ih učimo kako moraju biti uspješni i jaki, a premalo kako da ostanu dobri i nježni. I onda se čudimo što djeca prerano odrastaju i gube radost. A dijete ne pamti skupe stvari. Pamti tko je bio uz njega kad mu je trebalo.

Na Međunarodni dan djeteta možda bismo se trebali podsjetiti da djeca ne traže savršene ljude. Samo nekoga tko će ih iskreno voljeti, slušati i dati im osjećaj da nisu sami. Jer dok god znamo čuvati dijete u sebi, postoji nada da nismo izgubili srce.

(nepoznat autor)