“Naš Gospodin nikada nikomu nije rekao da piše o njegovu otkupljenju, ali je apostolima rekao da ga obnavljaju, primjenjuju, spominju, produžuju poslušni njegovoj naredbi koju im je dao na posljednjoj večeri.

Htio je da ljudi ne budu čitači njegova otkupljenja, nego akteri u njoj;

da umiru svojoj nižoj naravi, a žive milosti;

govoreći da se ne brinu za izgled ili vrstu svojih života kao što su njihovi odnosi, zanimanja, obveze, tjelesni izgled ili talenti, nego da njihov razum, volja, nutrina

– sve što uistinu jesu –

budu promijenjeni u Krista;

da Otac nebeski, gledajući na njih, može u njima vidjeti svoga Sina,

vidjeti kako su njihove žrtve pomiješane s njegovom žrtvom, njihova trapljenja uklopljena u njegovu smrt,

da bi na kraju sudjelovali u njegovoj slavi.”

(F.S.)