“Ipak, postoji Bog. Postoji prijateljstvo, vjernost, povjerenje, ljubav i požrtvovnost. Poznata mi je miroljubivost i jednostavnost čovjeka. Poznata mi je raspjevana mladost i djetinja bezbrižnost. Poznato mi je da iza svake noći dolazi dan i da iza svakog oblaka sja sunce.

Znam da nakon sumnjičenja može doći još veće povjerenje. Znam da se nakon nepravde može postati pravedan i nakon grijeha nevin i nakon bolesti zdrav, i nakon tuge radostan i nakon očaja pun nade.

Znam da Bog ima zadnju riječ. Zato ljubav može koračati svijetom. Zato su cvjetovi neuništivi. Zato je svijet nerazoriv, zato je prijateljstvo vječno.

Oče sveti, moja je savjest opterećena, moje su ruke prljave i prazne, moje su misli okaljane i moj je jezik uprljan. Moja je mašta prepuna zla i zlih slika i moje su noge često lutale, strahovi su potresali moje biće i moje kosti, često i prebrzo sam povjerovao da je bolje biti zao nego dobar. Nerijetko sam stajao uvjeren da treba i prljavim poslovima zaraditi koju kunu. Katkad sam se uvjeravao da je potrebno i mrziti kako bih se oslobodio nepoželjnih ljudi. Sada vidim da je to bila izdaja tebe i sebe. Bio je to prinos na žrtvenik đavlu, grijehu i smrti. Sad prekidam s takvom praksom. Zauvijek.

Opredjeljujem se za sunce, za cvijet, za čiste rijeke i mora, za zvjezdano nebo, za pošten rad, za jednostavno srce i za čist pogled. Opredjeljujem se za ljubav i nadu. Za tebe. Oslobodi me grijeha po križu tvoga Sina.”

(T.I.)