Bliži se.
Dan koji šuti.
Toliko slika koje nemaju ton.
Vukovar nije grad.
On je nečiji posljednji zagrljaj.
Nečije nedočekano sutra.
Majčina nada koja ni danas
ne zna umrijeti.
Tamo je vrijeme stalo.
Samo su godine nastavile prolaziti.
Ondje neka imena šapćeš
jer ih je preteško izgovoriti.
Najviše bole oni koji nisu dočekali život.
I oni koji su ostali živjeti bez njih.
Zato neka šuti studeni.
Neka gore svijeće.
Jer Vukovar nije prošao.
Samo su ljudi naučili živjeti.
A neki, neki još uvijek čekaju
da im se netko vrati.
(I.Kl.)

