U Osnovnoj školi Ksavera Šandora Đalskog u Donjoj Zelini učenici i njihove učiteljice i učitelji pripremili su manifestaciju „Advent u Đalskom“ za sve učenike, roditelje i sugrađane Svetog Ivana Zeline i okolice.
Nakon prošlogodišnjeg uspjeha u organizaciji prvog takvog predblagdanskog druženja na poticaj kolegice Ivane Martinjak, bili smo jako ponosni na to što imamo nešto novo i drukčije. I što je najvažnije – učenici su počeli razvijati svoje nove vještine. Izrađivali su rukotvorine, pravili kolače, slikali, crtali, pjevali i svirali, glumili… S time smo nastavili i ovaj put.
U događaj su se uključili Muzej Svetog Ivana Zeline, lokalni obrtnici i Gradska knjižnica. U prijepodnevnim satima Igor Zrinski, kustos iz zelinskog muzeja, učenicima je održao kratko predavanje o narodnim običajima u Prigorju vezanim uz božićno vrijeme.
„Advent u Đalskom“ potom je u 16 sati otvorila nova dječja gradonačelnica Jana Fištrek. Naravno, u pratnji ravnatelja Mateja Škare koji je pozdravio sve nazočne. Slijedile su tradicijske božićne pjesme koje su otpjevali mali i veliki zbor pod vodstvom Nade Kruljac i Marijane Kovač Gornji.
Na svom putu u Zagreb posjetili su nas prijatelji iz Mađarske iz Petrova Sela, a Anna Timárné Skrapits, ravnateljica škole s kojom njegujemo prijateljske odnose već 41. godinu zaredom, zaželjela je svima sretan Božić i Novu godinu.
Naš Advent posjetila je i gradonačelnica Eva Jendriš Škrljak sa suradnicima i pohvalila naše učenike i trud svih nas.
Program na otvorenom i „vu selskom dvorišču“
Uslijedio je program na otvorenom gdje su se nudile rukotvorine učenika od 1. do 4. razreda kao i polaznika sekcije „Rukotvorine“ pod vodstvom profesorice Renate Smaić. Bili su tu i čajevi, topli napitci, palačinke, kobasice, kolači, keksi i sve što volimo za blagdane. Zanimljiva je bila velika tombola u kojoj su svi brojevi bili dobitni, a održala se u 18 sati.
Osobita atrakcija bilo je staro seosko dvorište s neizbježnim fotokutkom koji su pripremile profesorice Ivana Čegec, Ivana Dananić i Martina Karajić, pa prilika za dobre selfije nije manjkalo.
Za glazbu su bili zaduženi Ivana Tuđan i Dražen Crni, a dežurni fotograf bila je Marina Grugan. Uz nju bilo je i profesionalaca koji su tražili idealne fotomotive.
Domaćinskom ugođaju pridonijele su i naše vrijedne kuharice i spremačice koje su pomagale u pripremi jela, kao i domari i zaštitari koji su vodili brigu da sve protekne na pravi način, mirno i dostojanstveno.
Naročito nas je obradovalo što su Prigorski glasnik i OTV poslali svoje fotografe, reportere i snimatelje te objavili o Adventu prve vijesti i snimke koje već možete pročitati i pogledati na internetu na poveznicama: Advent u Đalskom donosi starinski hrvatski Božić i Zelinski učenici priredili adventski program .
Svima zahvaljujemo na podršci i objavama iz naše škole.
Živi muzej – Hrvatski Božić
U četiri učionice prema zamisli profesorice hrvatskog Lidije Vešligaj pripremljen je program posvećen hrvatskoj baštini, običajima i kulturi. Sve su učionice ukrasima i likovnim radovima opremili učenici od 1. do 4. razreda sa svojim učiteljicama Dragicom Fučkan, Andrejom Ivaniš, Milicom Markiš, a program su osmislili i vodili učenici od 5. do 8. razreda sa svojim profesoricama hrvatskog jezika i geografije.
U prvoj učionici bila je Kuća svetog Nikole – gdje su učenici izveli predstavu sa svetim Nikolom i Krampusom, a u kojoj naravno dobro pobjeđuje zlo. Ovdje ste mogli dobiti i mali dar za sebe ili „pusu“ od Krampusa, odnosno slikati se s njima. Dramsku izvedbu upotpunio je profesor Marin Dolfić, inače profesionalni glumac, kao strašni Krampus.
U učionici je knjižničarka Maja Dorić postavila malu izložbu slikovnica koje nam je ustupila Gradska knjižnica Zelina.
Drugu učionicu nazvali smo Svjetla svete Lucije – gdje su se slušale priče iz prošlosti ove svetice, upoznavali običaji od Babe Luce do Lucijinog stolca i kalendara kojim se predviđa vrijeme u novoj godini. Kako bismo prikazali važnost svjetla kao simbola, pomogli su nam obrtnici svjećari i medičari obitelji Bičak iz Bedenice, kojima ovim putem zahvaljujemo na pomoći. Program u učionici pripremile su profesorice Marijana Čolig i Diana Brcković.
Treća učionica bila je središnje mjesto ovog živog muzeja pod naslovom Hrvatski Božić. Uredili smo ga uz podršku Muzeja Svetog Ivana Zeline i kustosa Igora Zrinskog i Romane Mačković, a također smo mnoge predmete i simbole prikupljali od svojih obitelji i naših učenika.
Središnje mjesto zauzeo je tradicionalni stol ukrašen predmetima koji su se u dane Badnjaka i Božića stavljali kao simboli Isusova rođenja i novog života: jaslice, zelena pšenica i jabuke božićnice; raspelo, sveta voda i svijeća za dolazak svećenika s blagoslovom; zdjelica pšenice, kukuruza, graha, luka i novčića za dobro zdravlje i blagostanje, te neizostavni bijeli kruh ispod kojeg se stavljala rozga, grana vinove loze kao simbol Kristove muke, uz slatki kuglof i kolače. Ispod stola, kao sjećanje na Isusove jaslice stavljala se slama na kojoj su djeca tražila orahe, igrala se ili čak spavala.
Uz stol stajao je visok bor ukrašen kinčem ili ukrasnim cvijećem od krep-papira u veselim bojama, uz koje nikakve lampice nisu bile potrebne. Kinč (koji nije kič) već kajkavski naziv za ukras, pripremili su likovnjaci pod vodstvom profesora Jasenka Dominovića. Našli su se tu i ukrasi u stilu licitarskih srca učiteljice Ivane Dananić koji će u budućnosti sigurno postati omiljeni ukras s tradicijskim „štihom“.
Sobu o Božiću ukrasili smo starinskim stolnjacima i ručnicima koje su tkale mame i bake u obitelji Fučkan, obitelji naše kolegice Višnjice Dananić, koja ih pomno čuva i na njih budnim okom pazi kako bi ih prenijela na nove naraštaje.
U toj pravoj maloj etnosobi nastupali su učenici iz Područne škole u Nespešu. Izveli su svoje čestitke na kajkavskom kao pravi čestitari, na radost svih prisutnih. Dramsku izvedbu vodila je profesorica Marina Adašević.
Blagdani su se nekad slavili puno jednostavnije, skromno, ali plemenito i s mjerom, bez velike strke. Neki od posjetitelja duže su se zadržavali baš u ovoj sobi, prisjećajući se Božića u svojim obiteljima nekad, razgovarajući o predmetima koji su ih podsjetili na slične njihove koje su imali, o ljudima i vremenima kojih više nema.
Četvrta učionica donijela je dašak modernog doba. Nazvali smo je Sretna Nova godina ili Bakina slatka špajza. Tu su se mogli kušati kolači naših učenika i deserti naših kuharica te pronaći recepti za njih na plakatima.
Najnoviji hit bili su medenjaci iz 3D printera. Kalupe za kolače najprije su u 3D printeru „ispekli“ informatičari pod vodstvom profesora Dražena Crnog, i to u obliku slova glagoljice koje čine riječ Advent. Zatim smo s njima uspješno napravili prave medenjake.
U ovoj učionici našli su se popularni dječji likovi iz priča, filmova i crtića – od Djeda Božićnjaka, njegove bake i drugih… Tako su iz Područne škole Psarjevo stigli mali vilenjaci u svom filmu koji možete pronaći i na Youtubeu pod naslovom Psarjevački vilenjaci, a snimila ga je voditeljica videodružine Martina Jeren. Program u učionici vodila je profesorica Diana Brcković.
Oživljena priča o jabuci-ježu
Poticaj za Živi muzej pronašli smo u pripovijetki „Na Badnjak“ Ksavera Šandora Đalskog, koji spominje jednu jabuku ukrašenu lješnjacima, a kakva danas kao ukras za Božić više ne postoji – zaboravljena je kao što bi mogli biti i brojni drugi običaji vezani uz blagdane.
Đalski kaže da su se u kući njegovog starog prijatelja Batorića na Badnjak njihale „po zraku jabuke-božićnice, a nad stolom visio takozvani jež, jabuka sasvim obložena lješnjacima, taj najglavniji znak Badnjaka u starim hrvatskim kućama.“
Spominje da je njegov pomoćnik morao objesiti: „zvijezdu-repaču i Svetoga Duha, a zatim se zapalile svjećice.“ Naravno, dalje navodi da je „Pod čitavim stolom bila razastrta čista, žuta slama, a sam stol bijelio se od finoga stolnjaka…“
Ako znamo da je od tog davnog zapisa prošlo gotovo 140 godina, onda se pitamo – pa kako nam to nitko nije rekao!? Mi danas ne znamo kako je izgledala jabuka-jež, ni kakav je od papira Sveti Duh to bio ni gdje je visio… Znamo još za zvijezdu repaču – repaticu kao ukras.
Čuvati baštinu znači pričati djeci obiteljske priče
Hoće li za stotinjak godina i naši blagdanski ukrasi, predmeti koje volimo i kupujemo na isti način pasti u zaborav?
Netko je pitao neki dan zašto su pod borom jabuke i naranče. Mogući je odgovor: možda zato što se djeci davalo jabuke, katkad naranče, orahe, suhe šljive, smokve, lješnjake… Ili je simbolika u crvenoj boji plodnosti i bogatstva, tko će znati. Nekad su se dobivale posebne jabuke božićnice, a danas samo znamo za božićnicu kao dodatak na plaću. Jabuka-božićnica isto više nema, kao što nema ni jabuke-ježa iz priče našeg Ksavera.
Ovaj mali živi muzej živ je i zbog toga što oživljava zaboravljenu baštinu, vraća joj pravo na glas i riječ, jer o svemu govore naša djeca kroz koju će ta baština nastaviti trajati.
I da se ne bi reklo da slavimo rođendan bez slavljenika, ponovimo i ovo: u vrijeme Adventa ili Došašća ponajprije se slavi sve što je kršćanstvo unijelo i u hrvatsku tradiciju i kulturu, a to su vjera, nada, mir, radost i ljubav.
Čuvajmo svoje stare hrvatske običaje i priče o njima, jer baština je dobrim dijelom, a što drugo nego – dobra priča koja nas čini boljim ljudima.
Lidija Vešligaj
Zahvaljujemo svim učenicima, roditeljima i drugim gostima na posjeti i na svim donacijama koje su velikodušno dali. Prikupljena sredstva iskoristit ćemo kako bismo pomogli zdravstveno ugroženim učenicima naše Škole.
