“Biram biti čovjek. 

Oprostiti, zaboraviti loše, a zapamtiti lijepu gestu.
Priznati kad pogriješim i kažem onu najtežu riječ: OPROSTI. Osjećam se bolje kao čovjek.
Zbog ponekog dobrog djela i lijepe riječi, čak i ako mi suprotna strana ne uzvrati. Nema veze, ljepše je ovako. Divan je osjećaj kada legneš noću u krevet i lako zaspiš, jer nema tamnih utvara da te progone zbog zlih djela.

Čista savjest je od neprocjenjive vrijednosti.”

Dostojevski