Imao je samo šest godina.

U dobi kada većina djece sanja o igračkama, a ne o boljem svijetu.

Ali Ryan Hreljak, rođen u Kanadi u svibnju 1991., bio je drugačiji.

Jednog dana, u školi, učitelj je pričao o tome kako djeca žive u Africi: pješače kilometrima kako bi pronašli vodu, često prljavu, a mnogi umiru od žeđi.

Ryan je šutio, izgledajući zamišljeno. Zatim je podigao ruku i upitao:

“Učitelju, koliko košta izgradnja bunara?”

“Oko sedamdeset dolara”, odgovorila je, ne znajući da će ta rečenica promijeniti život.

Ryan je otrčao kući i rekao svojoj majci Susan:

“Želim izgraditi bunar za tu djecu.”

Nasmijala se, misleći da je to prolazna dječja fantazija. Ali Ryan nije odustao.

Stoga mu je majka predložila dogovor: mogao bi zaraditi novac obavljajući sitne poslove po kući.

Svaki tjedan Ryan je čistio, uređivao, pomagao. Zarađivao je po nekoliko dolara, ali nikada nije stao.

Kad je sakupio sedamdeset, otrčao je do organizacije WaterCan kako bi donirao taj iznos.

Tamo je saznao istinu: stvarna cijena jednog bunara bila je dvije tisuće dolara.

Svatko drugi bi odustao.

Ryan nije.

“U redu”, rekao je. “Vratit ću se kad ih sakupim.”

I doista jest.

U to je bilo uključeno škola, kolege iz razreda, susjedi, pa čak i lokalne novine.

Svaki peni, svaka donacija, svaka riječ puno je značila.

Do kraja 1998. sakupio je dovoljno.

U siječnju 1999. Ryanov prvi bunar izgrađen je na sjeveru Ugande. Tog dana, u selu gdje je žeđ bila svakodnevna pojava, potekla je čista voda. Po prvi put, djeca nisu morala satima hodati da bi pila.

I po prvi put, netko s druge strane svijeta održao je obećanje koje je dao kao dijete.

Ubrzo nakon toga, Ryanova škola pobratila se sa školom u tom ugandskom selu.

Tada je upoznao Akana, dječaka koji je svaki dan pješačio kilometrima samo da bi išao u školu.

Ryan ga je želio upoznati. Godine 2000. otputovao je u Afriku.

Kad je stigao, dočekale su ga stotine ljudi u slavlju, dugi red djece koja su pljeskala i vikala njegovo ime.

“Oni stvarno znaju tko sam?” upitao je iznenađeno.

Vodič se nasmiješio: “Ne samo ovdje. Svi u krugu od sto kilometara znaju za Ryana.”

Od tog dana nadalje, nikada nije stao.

Danas Ryan ima 33 godine i vodi zakladu koja je izgradila više od 400 bunara u raznim afričkim zemljama.

Svaka kap vode koja teče iz tih slavina odgovor je na njegovo dječje obećanje.

Ali ne samo voda – već i škole, obuka, obrazovanje. Jer je Ryan shvatio da mijenjanje svijeta znači učiti druge da nastave ono što ste započeli.

Njegova priča nije priča o čudu, već o dosljednosti.

O dječaku koji je poslušao lekciju i odlučio djelovati.

U vrijeme kada mnogi traže heroje u filmovima ili na društvenim mrežama, Ryan Hreljak podsjeća nas da se istinska hrabrost može roditi iz malih ruku i velikog srca.

I da je ponekad, kako biste promijenili svijet, dovoljno stvarno vjerovati u obećanje koje ste dali kada ste imali šest godina.