“Noćni su sati. Sprema se sve za sutra. Palme se režu i slažu u košare, djeca odlaze na spavanje s maslinovim grančicama pored jastuka, prostirke se od tkanine spremaju za jutro koje dolazi. Bliži se povorka.

Marš u kojem će Ljubav proći kroz gomilu poput Kralja u ceremoniji krunidbe. 

Sutra. 

Bit će dočekan kao najveći, od onih koji će Ga za nekoliko dana osuditi. Poklici i pjesma razliti će se ulicama grada. Istog onog kojem će ti glasovi za nekoliko dana obojati zrak urlicima – raspni ga. 

Prevrtljivi ljudski stvorovi. 

Oni za koje se tvoja Krv prolila iz dubokih rana i presvetog Srca. 

Gledaš svjetinu. 

U pogledima tražiš ljubav, dok tvoj pogled svima nama govori bez ijedne riječi.

Volim vas. 

Do kraja. 

Do smrti na križu. 

I dok mi ruke čavli probadaju – volim vas. 

I ne postoji ništa što tu ljubav prema vama može zaustaviti.

Hvala Ti.

Ljubavi koja nisi ljubljena.

Oprosti.”