Mjesecima smo čekali mjesec rujan i odlazak na maturalno putovanje u južnu Dalmaciju.
Jedva smo čekali vidjeti najjužnije točke Lijepe Naše: Korčulu, Pelješac, Dubrovnik i Mljet!
Okupili smo se ispred škole u utorak, 15. rujna 2026. u 6:00 sati. Tada smo upoznali vozača Ivicu i vodičicu Anu, predstavnicu agencije Brioni d.o.o. koja je bila turistički pratitelj našeg putovanja. Nakon mahanja roditeljima krenuli smo na dugu vožnju tijekom koje smo se šalili i pjevali. Iza podneva dolazimo pred otok Pelješac gdje kratko zastajemo zbog razgledavanja Pelješkog mosta koji nas je osvojio svojom impozantnom arhitekturom. Nakon vožnje mostom stižemo u grad Ston gdje uz stručno vodstvo razgledavamo uži centar grada i Stonsku solanu, najstariju solanu u Europi. Saznajemo kako je u prošlosti sol vrijedila pravo bogatstvo te da su zbog zaštite solane od neprijatelja izgrađene Stonske zidine. Nakon razgleda odlazimo do grada Orebića gdje uz stručno vodstvo razgledavamo Pomorski muzej. Uz stručno vodstvo saznajemo o nastanku grada Orebića i pustolovinama njegovih stanovnika kapetana. Iz Orebića trajektom odlazimo do otoka Korčule na kojem se smještamo u hotelu Borik*** u mjestu Lumbarda. Prijavljujemo se u hotel gdje imamo organiziranu disko večer nakon koje odlazimo na spavanje.
Drugi dan probudili smo se rano s velikim uzbuđenjem jer smo znali da je na red došao obilazak Nacionalnog parka Mljet. Uputili smo se prema otoku putničkim brodom na kojem smo upoznali nove prijatelje, učenike iz Osnovne škole Marija Bistrica. Vožnja je trajala sat i dvadeset minuta. Pristajemo u mjestu Pomena. Laganom šetnjom petnaestak minuta hodamo šumskom stazom do Malog jezera. Na Malom mostu ukrcavamo se na solarni brod i plovimo do otočića Sv. Marije. Samostan ima uzbudljivu povijest koja seže u davno 12. stoljeće, kada je papa Inocent III. izdao dokument kojim posvećuje crkvu sv. Marije na istoimenom otoku u Velikom jezeru. Benediktinci su se dugi niz godina o njemu uspješno brinuli i slaveći Boga živjeli u skladu s prirodom, sve do 1809. godine kada se je, došavši pod Napoleonovu vlast, ugasio. Šezdesetih godina prošlog stoljeća samostan je preuređen u hotel koji je u njemu ostao sve do 1991. godine, a danas je u vlasništvu Dubrovačke biskupije. Nakon obilaska otočića sv. Marije ostaje nam slobodno vrijeme za kupanje u Malom jezeru te ručak na brodu u Pomeni. Poslije ručka plovimo prema Lumbardi gdje ponovno uživamo u slobodnom vremenu provodeći ga na plaži i hotelskom bazenu.
Treći dan obilazimo grad Dubrovnik. Trajektom se vozimo do Pelješca, a autobusom do Dubrovnika. Po dolasku u Dubrovnik prošetali smo starom gradskom jezgrom koja je pod zaštitom UNESCO-a. Obišli smo Stradun, glavnu gradsku ulicu, te vidjeli Onofrijevu fontanu, Knežev dvor, Dubrovačku katedralu i gradske zidine, najpoznatiji simbol Grada. Tijekom obilaska turistička voditeljica ispričala nam je zanimljive činjenice o povijesti Dubrovačke Republike i značaju Dubrovnika kao trgovačkog i kulturnog centra. Obilazak Dubrovnika bio je veoma zanimljiv i poučan. Stekli smo nova znanja o povijesti, kulturi i tradiciji ovog grada, a posjet je doprinio boljem razumijevanju kulturne baštine i bio je vrijedno iskustvo za sve učenike.
Sve što je lijepo kratko traje! Jako nam je brzo stigao kraj maturalca.
Posljednji dan putovanja smo se odjavili iz hotela u 9 ujutro te se u 9.30 uputili prema gradu Korčuli. Uz stručno vodstvo razgledali smo staru gradsku jezgru te naučili, mnogo o prošlosti stanovnika Korčule. Oko podneva uputili smo se prema trajektu i započeli put kućama. Ručali smo u dolini rijeke Neretve u blizini grada Opuzena i uživali u pogledu na nasade mandarina. Tijekom vožnje prema domu bilo je svega: pjesme, kartanja s profesorima, novih simpatija i mnogo žaljenja jer maturalac privodimo kraju.
Bilo nam je nezaboravno!
Učenici osmih razreda
Diana Brcković, prof.