Bilo je to 2018. godine, kada je fotograf Larry Pannell snimio prizor koji će zauvijek ostati svjedočanstvo neizbježne prolaznosti. Pred njegovim je objektivom stajao-ležao lav, nekoć ponosni kralj savane, sada sveden na krhko tijelo, bez ijednog pratitelja. Nema više rike koja para zrak, nema snage koja je nekoć tjerala strah u kosti drugim bićima. Ostao je tek umirući vladar, bez prijestolja, bez veličanstvene svite, bez ikakve pompe.

U tom se trenutku čovjek iza kamere prestao osjećati kao promatrač. Spustio je uređaj, približio se i u tišini stajao kraj kralja koji je gasnuo. Shvatio je da je sve što nazivamo veličinom, moći i ljepotom samo privremeno, a ono što nas spaja jest svijest o prolaznosti. Lav je postao ogledalo istine: svaka trka, gordost, umišljenost… gube smisao pred licem konačnosti. Umirući kralj nije bio tek slika nestanka. Bio je poziv na preispitivanje naših djela.

Dok je fotograf tiho šaptao kako neće ostati sam, lav je izdahnuo mirno i dostojanstveno. U sjeni staroga drveta poslana nam je lekcija: sva moć jednom slabi, sva ljepota blijedi, a mi, ma koliko se činili jakima, naposljetku padamo pred prolaznošću.

Prava veličina ne mjeri se, stoga, snagom ni dominacijom, već razumijevanjem, dobrotom, poniznošću i ljudskošću. U tom je trenutku, pred beživotnim tijelom kralja, Larry shvatio poruku života.