Tijekom Drugog svjetskog rata, u okupiranoj Poljskoj, živio je mladi liječnik — Eugeniusz Łazowski. Radio je u malom gradiću Rozwadów, nedaleko od Stalowe Wole.

Vidio je progonstva, patnju i strah.

No, nije mogao ostati ravnodušan. Pomaganje Židovima tada je značilo smrtnu kaznu — za njega i njegovu obitelj. Zato je morao djelovati s iznimnim oprezom i domišljatošću.

Jednoga dana njegov prijatelj, dr. Stanisław Matulewicz, došao je do zadivljujućeg otkrića: uspio je izazvati pozitivan rezultat testa na tifus bez stvarne zaraze. Dovoljno je bilo ubrizgati bezopasnu bakteriju Proteus vulgaris OX19, koja je u laboratorijskim analizama davala isti rezultat kao i opasna Rickettsia prowazekii — uzročnik pjegavog tifusa.

Tada je Łazowski dobio genijalnu ideju:

natjerati Nijemce da povjeruju kako je u tom kraju izbila epidemija tifusa.

Počeo je tiho „cijepljenjem” stanovnika — i Poljaka i skrivenih Židova.

Rezultati testova slani u njemačke laboratorije bili su jasni: epidemija!

Uplašeni Nijemci odmah su proglasili karantenu nad tim područjem i držali se podalje, bojeći se zaraze.

Zahvaljujući tome, tisuće ljudi izbjegle su deportaciju i smrt.

Godinama nakon toga, Łazowski je nastavio svoju tajnu misiju.

Jednoga dana stigla je komisija njemačkih liječnika kako bi provjerila situaciju. Poljski su ih liječnici srdačno dočekali, pokazali nekoliko „bolesnika” (dobrovoljaca s drugim bolestima), a inspektori su otišli uvjereni da tifus zaista hara tim područjem.

Tako je ta izvanredna mistifikacija trajala sve do kraja rata.

Nakon rata Łazowski je otkrio istinu: spasio je oko 8 000 ljudi — bez oružja, bez nasilja, samo zahvaljujući inteligenciji, hrabrosti i suosjećanju.

Kasnije je emigrirao u Sjedinjene Američke Države, gdje je predavao medicinu.

Na pitanje smatra li se herojem, skromno je odgovorio:

„Nisam učinio ništa izvanredno.

Učinio sam samo ono što bi trebao učiniti svaki liječnik — spašavati ljudski život.”

Priča o čovječnosti jačoj od straha.

nepoznat autor