Jednom kad budeš prolazio pokraj malih ljudi shvatit ćeš da je upravo zbog njih ovaj svijet ovako velik. I osjetiti kolika je privilegija biti u njihovoj blizini. Ne zamjeraju, ne kritiziraju, ne ostavljaju ožiljke. Dotaknu te jednom riječi, osmijehom, dragom sitnicom i shvatiš koliko si dugo živio u laži da ovaj svijet ne može biti lijepo mjesto. Jer oni vole, osjećaju, sanjaju cijelim svojim bićem. Ništa polovično. A pokraj njih više ništa nije isto.

Jednom kad budeš prolazio pokraj malih ljudi poželjet ćeš se tu zadržati. Jer vrijeme ne liječi rane, njihova blizina to čini. Svojom nenametljivošću i jednostavnošću. Čistim pogledom u sutra. Oni te ne pitaju koje auto voziš, koliko je velika kuća u kojoj živiš i koliko novaca imaš na računu. Pitaju te jesi li dobro i treba li ti što donijeti? Dati, učiniti? Njihov pogled smiruje. A oni vjeruju u tebe bez da išta znaju o tebi. Velika je to stvar. I jako malo ljudi to može.

(m.ž.)