Uvijek moraš imati nešto ili nekoga vrijednoga borbe. I možda drugome ne baš važno, ali tebi najvažnija stvar na svijetu. Život se na kraju ne svodi na to tko je u čemu najbolji, najjači, najsnažniji. Niti tko je na neki cilj stigao prije ili kasnije. Ili na to koliko tko čega ima. Jer sve je to manje važno. Život se kraju svodi da si kraj onoga tko ti znači. Nekoga tko ti daje snagu. Kome možeš prići kada ti je teško. I samo se priviti uz njega.

Uvijek moraš imati nešto. Ili nekoga koga ne želiš izgubiti. Nekoga čija će ti blizina vratiti osjećaj vrijednosti. Kojeg si izgubio u odnosima s ljudima koji nisu znali cijenili tvoje osjećaje. Ni tvoju prisutnost. Ljudima kojima si bio samo usputna stanica. I koji te nikada nisu pitali „kako si“. I „treba li ti nešto“. Uvijek moraš imati nekoga kraj koga ćeš voljeti sebe. I drugoga. I osjetiti koliko život može biti lijep.

(M. Ž.)