Osnovna škola Ksavera Šandora Đalskog Donja Zelina

Probudio sam se u 5:30 ujutro, strpao sokove iz frižidera u torbu, stavio mobitel u džep i krenuo autom prema školi. Tamo su me već čekali moji prijatelji. Brzo smo se dogovorili tko gdje sjedi u busu i s kime, pozdravili smo se s roditeljima i krenuli.

Cijelim putom smo se zezali, puštali muziku, naslikavali se i, naravno, zafrkavali jedni druge. Naše prvo odredište bio je grad Šibenik. Stali smo na autobusnom kolodvoru, a onda smo se prošetali malim, uskim šibenskim ulicama do katedrale sv. Jakova. Nakon posjeta tvrđavi zaputili smo se prema luki, tamo je čekao naš brodić koji nas je odveo do tvrđave sv. Nikole. Ta tvrđava bila je obrambeni sustav Republike Venecije u 16. i 17. stoljeću. Iako je mala, jako je dobro građena, tako da nije nikada pala, a ujedno je i jako lijepa.

Nakon obilaska te utvrde zaputili smo se natrag u Šibenik u posjet tvrđavi sv. Mihovila. Tamo smo pogledali jednu zanimljivu prezentaciju na još zanimljivijem mjestu – u spremnicima za vodu unutar te tvrđave. Na kraju smo krenuli prema vrhu tvrđave gdje se nalazi jedna velika pozornica koja služi za predstave, predavanja ili koncerte. Na nekim kulama napravljeni su vidikovci s kojih se pruža predivan pogled na Šibenik. Na jednom vidikovcu nalazi se i teleskop.

Napokon gotovi s razgledavanjem krećemo prema hotelu na večeru i zabavu. Ispred hotela čekali smo pola sata dok su se profesori dogovarali oko soba s recepcionarima. Napokon smo dobili svoje ključeve i odmah smo otišli u svoje sobe kako bismo što prije krenuli na kupanje. U sobi sam bio s Karlom, Lukom K. i Lukom Z. Bacili smo stvari na pod, uzeli kupaće kostime i svi skupa krenuli do bazena. Bazen je imao tobogan pa smo se spuštali većinu vremena.

Uskoro je bilo vrijeme za večeru. Svi smo se lijepo obukli jer su nas profesori obavijestili da odmah nakon večere idemo u disco. U hotelu je bio švedski stol pa sam se napokon najeo. Bio sam baš sretan zbog disca, ali kad sam ušao, moja je sreća nestala jer to nije bio disco kakav smo zamišljali, tako da sam jedva čekao da se vratimo u sobe. Zabava i druženje u sobama bio mi je najbolji dio dana. Oko ponoći profesori su otjerali svakoga u svoju sobu, a sami su dežurali kao sove ušare o kojima smo čuli drugoga dana.

Drugog jutra odmah poslije doručka krećemo prema NP Krka. Šumskom stazom stigli smo do broda koji će nas odvesti do otočića Visovca. Taj otočić je dom mladićima koji uče za svećenike (imaju i skupe sladolede). Vratili smo se brodom na mjesto otkuda smo krenuli, a zatim nas je vodič vodio po nacionalnom parku. Priroda je bila izrazito lijepa, a voda bistra. Ručali smo na klupama pod drvećem. 

Nakon toga krenuli smo prema Sokolarskom centru. Cesta je bila uska pa bus nije mogao proći, stoga smo morali hodati nekoliko kilometara, ali nema veze, bilo je zabavno. Predavanje o sovi ušari i sokolu bilo je jako zanimljivo jer je lokalni vodič imao dobre šale i iz predavanja se moglo nešto naučiti. Čak sam se i slikao sa sovom ušarom.

Kao i prethodnog dana, čim smo došli u hotel, spremili smo se za bazen, okupali se, najeli i otišli u disco, ali nam je brzo dojadilo pa smo nastavili druženje po sobama.

Nažalost, došao je i zadnji dan. Nakon doručka krenuli smo doma, ali stali smo u Zadru i tamo razgledali znamenitosti. Posjetili smo i Muzej iluzije koji me nije oduševio.

Našim avanturama tu nije bio kraj jer smo posjetili Adrenalinski park u kojem smo proveli 3 sata. Najbolja stvar u parku bila je divovska ljuljačka koja te ljulja na čak 15 m.

I napokon, nakon dugog dana vraćamo se umorni doma. Neki su spavali, neki se ljubili, a neki ludovali. Bilo je lijepo dok je trajalo.

Patrik Kuček, 8.b