Nemoj reći da si bio na Adventu u Beču, Zagrebu ili nekom drugom gradu.
Radije reci da si išao vidjeti svjetla, ukrašen grad, lampice, borove i ostale blještave reklame, koje s adventom nemaju baš puno veze. Reci da si išao slikati se, stvoriti jednu lijepu uspomenu, proći jedno novo iskustvo koje nisi mogao drugačije steći. Nemoj reći da si bio na adventu tu i tamo, jer advent s time nema veze, advent ima jedino veze s Bogom koji ti postaje bliži u ove dane i ti njemu.
Advent se događa tamo gdje si ti i tamo gdje si spreman primiti Boga u svoj život, tamo gdje osjećaš da nisi onakav kakav te on želi i zato mijenjaš sve one loše stvari na sebi. Advent se događa tamo gdje imaš vremena za bližnjega, gdje stranca prihvaćaš kao brata, i gdje uvijek nije po tvojoj volji. Advent je tamo gdje je osjećaj za drugoga nadrastao osjećaj za sebe i počinješ osjećati kolika je to ljepota biti na Božjem putu.
Advent se događa tamo gdje čovjek u odnosu prema drugom čovjeku nema nekih skrivenih motiva, već uvijek pokazuje svoje pravo lice i svoje istinite namjere, gdje osoba uvijek može povjeriti svoje probleme bližnjemu koji će je utješiti uz nježan dodir, čvrst zagrljaj, lijepa riječ ili iskren osmijeh. Advent se događa u duši koja traga za Bogom, u čovjeku koji osluškuje poticaje svoje savjesti i koji u svom svakodnevnom životu traži Božju volju.
Advent se događa tamo gdje se ljudi mijenjaju, preobražavaju i shvaćaju da je Bog uvijek s njima, te da ne treba neke posebne prigode da bi iskazali dobrotu drugome. Sve ostalo je samo izvanjsko prikazivanje od kojega se čovjek jako brzo umori jer ga ne ispunjava, već štoviše ostavlja praznim. Zato, ovih adventskih dana zaroni dublje u sebe i intezivnije druguj s Bogom, prihvaćaj njegovu volju u svom životu i tada ćeš u najboljem svjetlu osjetiti Božje rađanje, ne samo u Betlehemu, već u svome srcu.
(M.Ž.)
