Osnovna škola Ksavera Šandora Đalskog Donja Zelina

PRAVA OSOBA ZA MENE. KAO KAD PRONAĐEŠ PRAVI KOMAD ODJEĆE, KOJI TI ‘SJEDNE’. TAKO TI MOGU ‘SJESTI’ I LJUDI U TVOME ŽIVOTU, I BITI TI BAŠ ONAK’ – ‘NA KNAP’ 

Znaš, ljudi ti moraju biti na knap. Ni premali, ni preveliki. Bez onog nek’ mi malo pušu, bit će mi dobre dogodine, s vremenom. Bez onog nek’ me malo stišću i stežu, izdržat ću, naviknut ću se. Sve za ljepotu. Nećeš. Nije stvar u ljepoti. 

Dosadit će ti i zamijenit ćeš ih onim drugim. Onim koje će ti biti taman, na knap, kao krojene za tebe. Kao kad obuješ štiklu i osjetiš neobjašnjivu udobnost. Kao kad navučeš hlače i toliko ti se svide da ih više ne želiš skinuti sa sebe. Jer ističu ono što želiš i voliš, a prikrivaju ono što ne voliš. Baš kao i ti ljudi, tvoji ljudi, ‘na knap ljudi’. Oni će znati drugima prikazati tvoje dobre strane i kvalitete, a za sebe će čuvati tvoje mane i loše dane.

Ljudi na knap nemaju ni visinu ni težinu, nemaju pločice ni pivski, nemaju krive noge ni celulit, nemaju milijune na računu il’ prazne džepove, nemaju kovrčavu crnu kosu ili kratku plavu, nemaju boju očiju, nemaju ime ni razne titule ispred njega. Ljudi na knap imaju nešto više od toga. Nešto više od površnih vrednovanja ljudi u današnjem svijetu. Oni imaju nas. Baš iz razloga što nam je kod njih odmah sjelo sve, bez da smo prije toga izvagali svoje želje i kriterije, provjerili broj, materijal ili kroj. Legli su nam na prvu. Toliko jako da ih više nismo htjeli pustiti ili nedajbože prepustiti nekim drugim ljudima da ih isprobavaju, mijenjaju ili drže na prašnjavoj vješalici, za svaki slučaj, kad im tu i tamo zatrebaju. Ne! Osjetili smo klik i znali smo da je to to. Naše. 

Znaš i u dućanu kad nešto ugledaš da si konačno našla nešto što si godinama tražila iako možda nisi ni bila svjesna da ti taj komad odjeće uopće fali ili treba. Kad ugledaš, znaš. Odeš po košulju, kupiš duks. Odeš po mobitel, kupiš knjigu. Odeš po žutu torbicu, kupiš plave štikle. I vratiš se kući sretna i ispunjena kao da si upravo po tu stvar i otišla i kao da ti apsolutno više ništa ne treba. 

Ista stvar je i s ljudima. Ugledaš nekoga i znaš, to je tvoja osoba. Bas nju si tražila i kad nisi bila svjesna da ti netko takav treba i nedostaje. Takva je moć s ljudima na knap. Rijetki su i ne pronalaze se svaki dan. Ali kad ih ugledaš i prepoznaš u gomili drugih, sličnih, istih i različitih, znaš. Jednostavno znaš. Tvoji su. Onako po mjeri. Baš taman. Savršeno na knap! 

Poslani od Onog gore, zapisani u tebi od početka stvaranja, stvarani za tebe do kraja svijeta. I znaš, isto kao što omiljene traperice čuvaš i konstantno paziš na liniju da ih slučajno ne prerasteš, isto tako čuvaj i ljude koje voliš i koji te vole. Trudi se, zalijevaj ljubav sitnicama i znakovima pažnje, uvijek biraj iskrenost i drži ih kao kap vode na dlanu. Ni preslabo ni prejako. Baš taman. Savršeno na knap!

Magdalena Marđetko