Osnovna škola Ksavera Šandora Đalskog Donja Zelina

   Ivančica je pitala časnu sestru može li podijeliti djevojčicama Kraševe napolitanke. Časna je rekla da može, ali da svakoj smije dati samo jednu jer je to njima luksuz kakav si mi ne možemo zamisliti. Ako pojedu sve napolitanke odjednom, bit će sretne samo danas, a ako ih rasporede na više dana, bit će sretne danima.

   Tada je Ivančica izašla u dvorište i djevojčicama podijelila napolitanke. Nakon što je svaka pojela svoju jednu napolitanku, dvije djevojčice su došle k njoj i pokazivale da žele još. Ivančica je pogledala je li časna tamo, a kako nije bila, dala je svakoj još jednu da  vidi što će učiniti s njima. Ivančica se nastavila igrati s jednom djevojčicom, a te dvije djevojčice su nešto viknule i sve druge djevojčice okupile su se oko njih. Te dvije djevojčice počele su razdvajati napolitanke na slojeve i dijeliti ih djevojčicama. Jednoj je ostao samo jedan sloj, a pokraj nje su bile dvije njezine prijateljice. Ona je taj jedan sloj prepolovila i dala svakoj polovicu, a sama se nastavila igrati kao da se ništa nije dogodilo, iako je ostala bez napolitanke koju je tražila.

   Ivančica je bila zapanjena onim što je vidjela pa je otrčala do časne sestre, a pošto joj je sve ispričala, časna ju je gledala s čuđenjem. Rekla joj je da se nema čemu čuditi jer kad su gladni, gladuju svi zajedno, a kada nešto imaju, dijele sa svima. 

Monika Zmiša, 8. b